POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 2 /2016. (219) str. 5 - 7

strana 8 ►

DR ROBERT TORRE : Alkoholizam – prijetnja i oporavak

NEZRELA I INFANTILA OSOBNOST ALKOHOLIČARA

Ma koliko u pojedinim ravnima životnog funkcioniranja uspješno održavaju fasadu pseudozrelosti i lažne normalnosti, alkoholičari su u svakom slučaju nezrele i infantilno ustrojene osobnosti. I to ne samo zato što su nezrele osobnosti sklonije razvoju ovisnosti o alkoholu, nego i zato što samo prekomjerno pijenje dodatno djeluje na njihovu unutrašnju nezrelost tako da koči i one preostale urođene snage njihove psihe u dosezanju društvene zrelosti.

Osobnost alkoholičara je krhka, nezrela, labilna, teško dosežne i lako narušive psihičke ravnoteže i bez dostatnih obrana s kojima bi se nosila sa zahtjevima realiteta. Na životne frustracije alkoholičari najčešće reagiraju povlačenjem, a kada su od života stjerani u kut, i otvorenom agresijom.

Uklopljenost u društvo u alkoholičara je tek površna i tiče se fasadnog dijela njihove osobnosti. Tuđi osjećaji ih ne vežu i ne prošivaju. Stoga se nisu kadri ozbiljnije vezati za drugu osobu, a kamoli uzvratiti osjećaje. Životo parazitiraju na drugima i pasivno se prepuštaju događajima. Iskazuju slabost volje i povodljivost, a žive otuđeno i od svijeta i od ljudi.

Alkoholičari se osjećaju drukčijima od drugih, osjećaju da ne pripadaju svijetu nego da se njime samo koriste i parazitiraju. Alkoholičare muči osjećaj grižnje savjesti zbog svega što su pijenjem napravili sebi i drugima. Uvijek se osjećaju manje vrijedni zbog činjenice da piju. Oni duboko u sebi znaju da ih pijenje „prlja“ i da uz njega stalno nose „crni znak“.

Kakva je stvarnost, ni ne čudi što mnogi u nju ne mogu ili ne žele uskočiti, ali svejedno stvarnost, kakva god bila, ne opravdava činjenicu prekomjernog pijenja. Pijenje je ipak, čak i u najafirmativnijem kontekstu, malodušni eskapistički odgovor životu. Jer baš svatko od nas bi mogao okrenuti leđa svemu, piti i sve poslati k vragu.

Bijeg od stvarnosti u pijenje je razumljiv, ali nikako nije opravdan, i ne možemo ga podržati kao legitimnu interpretaciju života. I to zato što je ta interpretacija parazitska, inertna, malodušna, sebična, manipulativna i destruktivna, i nikako nije interpretacija za sve, odnosno interpretacija koja se može preporučiti drugima.

Alkoholičari smatraju da piju rjeđe i manje količine alkohola od onih po njima realno zabrinjavajućim, tvrde da piju kako bi se lakše nosili sa životom ili pak zato što drže da bolje i lakše životno funkcioniraju ako piju.

Zatim piju da ne misle na sutra, piju jer ne mogu ne piti budući da su već ionako ovisni ili piju zato što su, upravo pijenja radi, uopće izgubili šansu da normalno žive pa se opijaju sve dok ih alkohol nasmrt ne dotuče.

Od stvarnosti se najlakše braniti branom pića koje nadalje samo sebe podržava i zamjenjuje sve druge odgovore na zahtjeve života.

Što se više pije, to se lakše dalje pije i teže radi ištta drugo osim da se opet pije. Pijenje pustoši duševnost alkoholičara, prisiljavajući ga da se stereotipnim automatizmom vrti u uvijek jednom te istom krugu posezanja za alkoholom radi svega i svačega i zapravo ničega.

Što dulje pije, to mu je manje lijepo piti i to alkohol na manje lijep način iskazuje svoju opojnu učinkovitost i zapravo omamljuje alkoholičara na, u lošem smislu, uvijek jedan te isti i sve više zatupljujuć način. Što se više i dulje pije, alkohol gubi svoje euforično psihostimulativno djelovanje na alkoholičara i deprimantni učinci na kraju ostanu njegovim jedinim učincima.

Nije sve razorno u učincima pijenja do alkohola, nešto je, naravno i do osobnosti ljudi koji prekomjerno piju. Kod velikog broja alkoholičara pojave društvenog parazitizma, upadljivog vladanja i antisocijalnog ponašanja prethodile su pijenju. Ovisnost o alkoholu u njih tek je nadogradnja na već ranije iskazane crte neuravnotežene osobnosti.

S druge strane, alkohol psihopatizira alkoholičara, odnosno njegova dugotrajna zlouporaba preobražava alkoholičara u psihopatsku osobnost. Umjetnu alkoholom izazvanu euforiju u posljedičnom mamurluku prati depresija otrežnjenja. Taj krug e ponavlja u svakom pijenju, pa ako se pije svakodnevno, svakodnevne su i oscilacije raspoloženja u alkoholičara. Zbog toga on nakon godina prekomjernog pijenja počinje temeljno funkcionirati kao razdražljiva, nervozna i emotivno labilna osoba. Zato je gdjekad i moguće naići na tvrdnje da su alkoholičari u osnovi psihopati te da ni alkoholna ovisnost nije zasebna bolest već oblik ponašanja psihopatske osobnosti.

JEDINO JE ALKOHOL VAŽAN

Alkoholičar nije u stanju uložiti veći napor ni u što osim u pijenje. Sve izvan alkohola i pijenja kod njega j emotivno dezinvestirano. Alkohol mu je u tolikoj mjeri pojeo emocije da nema ni dovoljno duše suosjećati s patnjom zbog tragedije koje je pijenje nanijelo njegovoj obitelji.

Povjerenje starih prijatelja također je odavno proigrao, a nova poznanstva izvan alkoholičarske supkulture ne uspijeva zasnovati. Kako se godine protraćene u alkoholu i pijenju gomilaju, alkoholičar nužno postaje sve gluplji i prazniji čovjek. Život jednostavno nepopravljivo pustoši ljude koji ga žive kroz pijenje i oni malo – pomalo kopne.

Pijenje alkoholičaru postaje univerzalna obrana i odgovor na sve životne situacije, pa se on stoga manjkavo i stereotipno mentalizira te od njega ostaje samo skrutnuta karakterna obrazina fasadnog sebstva.

Slojevitost, dubina i širina duševnih prostora alkoholičara tanji se kako pijenje napreduje. Osjećaj nemoći koju život na alkoholu nosi povezan je s nemogućnošću promjene, ostaje samo osjećaj trpkog podnošenja stanja stvari.

S godinama u alkoholičara dolazi do egzistencijalne predaje i životnog povlačenja te do dezinvesticije najprije vanjskog, a onda i unutrašnjeg prostora, i napokon do točke sloma alkoholičara kao osobe, kada on dalje više niti hoće niti može jer ga je porazila ravnodušnost pijanog tupila.

Nije samo bitka nego i životni rat tada izgubljen, a alkohol kao pobjednik likuje nad alkoholičarom kojeg je isprva natjerao na uzmak, potom na izdaju i onda konačno na potpuno gašenje instance ljudskosti i pravosti.

Alkoholičare pijenje zatupljuje kao osobe, a ta tupost ne odnosi se ni na što osobito, nego je ona iz sebe neizravno čuvstvo. I alkoholičar i svijet u tuposti dijele međusobnu ravnodušnost jednog prema drugome, svijet tada ne nestaje, nego značenjski gasne i izmiče u bezinteresno.

BIT JE OVISNOSTI U OSOBI OVISNIKA

Sam ovisnik daje posebni smisao sredstvu ovisnosti. On mistificira sredstvo ovisnosti da bi se potom mogao zaljubiti u njega i držati ga svojim središnjim i osovinskim životnim iskustvom. Alkoholičar pijenjem mijenja doživljaj sebe, sebe u svijetu i sam doživljaj svijeta promjenom stanja svijesti izazvanog pijenjem.

Mnogi se ufaju tvrditi kako znaju što je alkohol i pijenje i kako su, štoviše, sami pili pa, navodno, o iskustvu prekomjenog pijenja mogu svjedočiti autentično iz prve ruke. No, istina je zapravo posve suprotna: što su alkohol i pijenje znaju jedino sami alkoholičari, a zato što to znaju i jesu alkoholičari.

Nažalost, oni o malo čemu znaju toliko koliko znaju o alkoholu i pijenju. Alkohol ih je povukao k sebi upravo zato što su mu oni znali prići iznutra. Znali su mu se otvoriti tako da od njega dobiju najviše, pa da mu sukladno tome i daju najviše.

Alkohol i pijenje otklanjaju toliko životnih tegoba da je pravo čudo kako više ljudi ne pije. Jer, gdje god se javlja ljudska nesreća i bijeda bilo koje vrste, tu je i alkohol da pruži utjehu, olakšanje i bijeg od nemile stvarnosti.

Svi znamo, a oni koji piju to najbolje znaju, da alkohol nije rješenje, no oni i ne traže rješenje nego tek kratkotrajni zaborav, kratku i slatku iluziju u kojoj mogu predahnuti do života koji ih muči.

Ne zaboravimo da među nama ima slabijih, koji se lakše lome pod težinom života i kojima alkohol i pijenje imaju veće značenje nego što mislimo.

Možda život jest, a možda nije isključivo bol, ali bol je neprevladiva sastavnica života. Moramo dopustiti da postoje ljudi koji se slabo nose sa životom koji se nadaje kao bol. Ti ljudi piju zato što im alkohol otklanja bol života kojoj nisu dorasli ili bol s kojom se ne mogu nositi na neki suvisliji način.

(Uz dopuštenje: Dr. Robert Torre: Alkoholizam – prijetnja i oporavak, Profil knjiga, Zagreb, 2014. )

Gdje je nestala sloboda

Trebalo bi biti da čovjek danas razumije i sebe i svijet oko sebe na način da zna svoje sastavne dijelovesklopiti u smislenu cjelinu samoga sebe, no psihički razvoj čovjeka ipak još ne uspijeva pratiti razvoj tehnologije i svijeta. Sve više vidim da su često nepoznati i sami dijelovi, da cjelina nije cjelovita i da je često subjektivno u kontradikciji sa objektivnim. Emocijama dirigirani misaoni procesi čine čovjeka čovjekom, stvaraju njegov identitet i okvir za koji se on drži unutar normi zajednice u kojoj živi i on takav nastoji ploviti na putu stvaranja svoje specifičnosti.No, u vremenu kada su slobode velike, i apetiti su narasli, i postaje teško ostvariti svoju specifičnost (koja ispunjava) i koja daje hrabrost za izlazak u svijet. Maleni čovjek danas često igra protiv velikog svijeta; velike želje suočene su sa mizernim resursima. Specifičnost pojedinca je često uzdrmana, i često pojedinac sam sebi nije dovoljno dobar. Slijedom događaja pojedinac dolazi u situaciju u kojoj mora, čak i na uštrb tijela, zaštititi emociju, te se osjećaj nedovoljno-dobroga kupira ugodom (sredstvom).

Kada se na bazični osjećaj nedovoljno dobroga nakalemi problem ovisnosti kroz igru ovisnosti koja je samo ovisniku vidljivo proširenje njegovog aktualno datoga svijeta kroz sredstvo,  u drugom stupnju igre(kada ona postaje skrivena), osjećaj nedovoljno dobroga raste jer svi mi u sebi intimno imamo osjećaj što je dobro, a što nije.  Analogno sa osjećajem raste i potreba za ugodom koja će kupirati navedeni osjećaj. I analogno se smanjuje unutarnja sloboda koja ostaje razapeta između emocije i razuma i ne može iskoračiti protiv mene samoga. Što uopće i je sloboda? Ono nešto što bi trebalo štititi od toga da obveza doslijednosti uništi život. Ono nešto što bi trebalo zaustaviti ponavljajuću destrukciju. Ono nešto čega je danas naizgled jako puno, a ustvari jako malo. I tako dolazimo do novog paradoksa ovisnosti, a to je da danas živimo u svijetu velikih vanjskih, a malenih unutarnjih sloboda.

Trebalo bi putovati putem izgradnje svoje specifičnosti, postati specifičan i svoj. Postati egocentričan na čestit način. Postati moralan tj. znati razliku između bitnoga i nebitnoga i između dobra i zla. Postati oni koji jesmo. Pristati na sebe takvoga. Znati da smo takvi posljedično i uklopiti svoje sastavnice u smislenu cjelinu bez pomoći sredstva kroz koje smo kratkotrajno omnipotentni (svemoćni). Preuzeti odgovornost. Pristati na poraze. Nastojati kroz davanje drugome dati sebi slobodu življenja. Krenuti putem oporavka kao najvažnijega posla kojega će ovisnik u životu napraviti.

˝Ako su ljudi ´bestijalni´,  onda to više nisu kao životinje, nego postaju bićima koja se koriste svojim razumom zato da budu životinjskiji od bilo koje druge životinje. ˝

 (E. Drewerman)

Daniela Vojnović, dr.med.

Sastanak upravnog odbora WACAT-a u Veneciji

Dana 22. I 23. veljače 2016. u Veneciji je održan sastanak upravnog odbora WACAT--a (Svjetska udruga KLA), kojem je ispred HSKLA sudjelovao prof dr Zoran Zoričić. Sastanak je organizirao Francesco Piani, predsjednik Europske škole za alkoholizam iz Udina, a sudjelovali su još i talijanski predstavnik u upravnom odboru Aniello Baselice, novoizabrani  predsjednik AICAT-a Marko Ortega, zatim Birgit Juul Nielsen, predstavnika klubova iz Danske, te Anita Ostheim, predstavnica klubova iz Norveške. Predsjednik Upravnog odbora Helge Kolstadt nije došao u Veneciji zbog spriječenosti višom silom u zadnji moment. Ipak, kontakt s njim je bio kontinuiran za cijelo vrijeme sastanka zahvaljujući mogućnostima suvremenih medija.

Tijekom dva dana, u prostorima starog samostana u Veneciji, dogovoren je plan rada za tekuću godinu, usuglašena su stajališta oko Statuta WACAT-a pred izbornu skupštinu u drugoj polovici iduće godine, te dogovoren idući sastanak, najvjerojatnije u RH, tijekom ljetne alkohološke škole  u Lošinju.

Za AG Dušica Cesarec

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.                                                                                                                                                                         

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES