POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 4 /2016. (221) str. 5 - 10

strana 11 ►

   DR ROBERT TORRE : Alkoholizam – prijetnja i oporavak

JEFTINA ALKOHOLIČARSKA PATETIKA KOJOM SE ALKOHOLIČAR SAMOZAVARAVA DOK PIJE

Alkoholičarunijedobrokadpijejergapijenjetako očevidno razara, a nije mu dobro ni kad ne pije jer toliko žudi za pijenjem. On se nesretno uklješten klacka u ambivalentnoj poziciji između pića i apstinencije, jer ne može biti s alkoholom, a ni bez njega. Za koju god se opciju odluči, on i dalje nezadovoljno žudi za onom drugom: kad pije, žudi da ne pije, a kad ne pije, žudi za pijenjem.

Alkoholičar sa svijetom najlakše saobraća upravo kada je pod utjecajem alkohola. Alkoholičarski dio njegove osobnosti tada je nahranjen i nema stvari koju on tada sebi, a i drugima, neće obećati. Naravno da on tada lažnim obećanjima bez pokrića zavarava druge, ali to ne bi mogao s tolikom upornošću i uspjehom raditi, a da prethodno nije i samog sebe uvjerio u isto.

Njemu se kroz krugove samozavaravanja zaista čini da sve još može biti u redu, da će biti sve u redu. On stalno boravi u jednoj lažnoj svijesti koja sebe uvjerava da još nije sve izgubljeno, da će mu život dati novu priliku, a on će se zauzvrat svijetu pokazati u novom svjetlu i iskupiti se za sve loše počinjeno tijekom godina pijenja.

Jedina je istina svih tih lažnih obećanja ta da je aktualno pijan i da mu je lako izricati velike riječi bez težine. Ali, već drugog dana, ako nije pio, on se mijenja nagore: postaje razdražljiv, nesnosan, sve i svi mu smetaju, pogazit će danu riječ, prevarit će najbolje prijatelje, a kamoli ne poznanike ili nepoznate ljude. Ukratko, postat će pomahnitalo stvorenje izobličeno krizom koje će sve napraviti samo da se domogne olakšanja koje mu nosi daljnje opijanje.

Od alkohola se, nakon dugogodišnjeg prekomjernog pijenja, neizostavno propada. Početni znaci psihičkog i intelektualnog propadanja očituju se u otežanom premještanju i održavanju pažnje, smetnjama upamćivanja i prisjećanja, otežanoj adaptaciji u novim situacijama, a nakon toga slijedi neminovno usporenje intelektualnog funkcioniranja.

Mnogi alkoholičari unatoč pijenju ostaju temeljno suvisli do kraja svog životnog vijeka, neki od njih su čak začuđujuće lucidni u promišljanju, ali im je brzina misaonog rada dobrano nagrizena.

Istodobno uz intelektualno, događa se i afektivno i moralno propadanje u smislu emotivne tuposti i ravnodušnosti, uz gubitak moralnog osjećanja i suosjećanja.

Na afektivnom planu dugotrajno pijenje dovodi do jačanja egocentrizma, taštog i ispraznog alkoholičarskog ja-pa-jakanja, do grandomanskih fantazija koju su to veće i tvrdokornije što su porazi u stvarnom životu očitiji.

Istodobno, tipična je afektivna ravnodušnost prema razornim posljedicama koje pijenje izaziva u životima svih bližnjih osoba kojima je još stalo da nešto bude i postane od alkoholičara.

Ovu afektivnu ravnodušnost povremeno prekidaju raptusi patetične, plačljive sentimentalnosti unutar koje se alkoholičar kune u sve-i-sva da će prestati piti, da će se popraviti i da će sve biti dobro kako još nikada nije ni bilo, a onda ubrzo potom slijedi ponovni pad u ponore opijanja uz afektivnu ravnodušnost prema svemu rečenom i obećanom.

Alkoholičar je rob vlastite ovisničke svijesti – kroz godine opijanja nastao je sustav samozavaravanja i zavaravanja drugih kojim štiti i podržava svoju ovisnost.

On je zarobljen u jednoj lažnoj svijesti koja sebe uvjerava da još nije sve izgubljeno, da će mu život dati novu priliku, a on će se zauzvrat svijetu pokazati u novom svjetlu i iskupiti se za sve loše počinjeno tijekom godina opijanja.

Paradoks bolesti alkoholne ovisnosti leži u činjenici da upravo pijenje otklanja znakove te bolesti. Alkoholičar se osjeća normalno, zdravo i zadovoljno samo kad je pijan. Kad ne pije on je „bolestan“ i loše mu je.

Alkoholičarima pijenje ima ulogu svojevrsnog štita prema zahtjevima stvarnosti. Alkoholičari kroz pijenje dosežu sve surogatne likove svoje „pravosti“ i „vlastitosti“ i barem se nakratko osjećaju istinski sretnima i svojima.

Kako razvojno ne dosežu povezanost s drugima ili etičku razinu, oni ne postižu osobnu i socijalnu zrelost te kad se na nju kod njih apelira, oni jednostavno ne razumiju što se od njih traži. Moralni su invalidi i druge jednostavno ne zarezuju.

Alkoholičari trate svoje živote u tako beznačajnim ravnima nižih stvarnosti, a istodobno toliko drže do sebe, kao da bi u najmanju ruku svijet stao kad bi oni prestali živjeti. Uklopljenost alkoholičara u društvo tek je površna i tiče se tek fasadnog dijela njihove osobnosti. Alkoholičar lako sklapa prijateljstva jer je nedistancirano prodoran, ali sva ona zapravo su površne i kratkotrajne naravi, tako da su zapravo poznanstva. Gdje se svima nama pojavljuje život u svoj svojoj raznovrsnosti, alkoholičaru se stereotipno javlja jedno te isto – alkohol i opijanje. On praktički ne živi nego pije.

„OD JUTRA DO SUTRA, SVAKI DAN KROZ CIJELI DAN“

„Jutro je, budim se, a glava me užasno boli. Pitam se koliko sam sinoć opet popila? Pokušavam izbrojiti, ali ne mogu. Ustajem s čvrstom odlukom da danas neću piti.

Polako, onako s glavoboljom i mučninom u želucu spremam se na posao. Na poslu kuham prvu jutarnju kavu. Ulaze i prvi gosti, poslužujem ih dok mi ruke podrhtavaju.

Znam da se klin klinom izbija i uzimam štok. Popit ću, naime, samo jedan da mi se želudac i drhtanje smire. Odmah se osjećam bolje.

Dolaze i stalni gosti, naručuju piće uz obaveznu rečenicu: „popij i ti nešto.“ Zašto ne? I opet štok. Gladna sam, pa jedem sendvič. A poslije gableca, obavezno pivo. Jedno mi, dakako, nije dosta. Otvaram drugo, treće i tako do kraja smjene.

Danas mi se nekako baš i ne ide odmah kući. Ostajem s nekim „prijateljima“ na piću. Naravno, opet pivo. Nakon nekoliko rundi, odlazim u drugi kafić, do prijateljice. Opet piće. Runde se, jedna za drugom, samo izmjenjuju. Raspoloženi smo, kreće muzika, pjesma, ples, a uz njih i pivo za pivom. Ništa drugo više nije važno, osim da se ima novaca za još koju rundu.

Koliko je sati? Vrijeme je za odlazak kući. Na sreću, toliko je kasno da moji spavaju. Izvrsno, barem neće znati kad sam došla. Malo mi se vrti, ali proći će čim legnem. Večera me čeka, ali previše sam pijana da bih bila gladna. Ma nema veze, jest ću sutra.

Ujutro se budim s istom glavoboljom i mučninom u želucu i mišlju – danas neću piti. No dolazim na posao i priča se ponavlja, sve do onog dana kad više ni alkohol ne pomaže da se dobro osjećam.“

V. Gruber-Golik, M. Marković-Glamočak, urednice:

Uhvaćena duga za život bez alkohola, Hrvatski savez liječenih alkoholičara, Zagreb 2005., str. 74-75

RAZVOJ TOLERANCIJE NA ALKOHOL

Tolerancija na alkohol različita je u različitih osoba. Štoviše, različita je u iste osobe u različitim životnim stadijima, ali i u različitim psihičkim stanjima.

Tako su tjelesno zdrave osobe otpornije na djelovanje alkohola od bolesnih; teže osobe od lakših, muškarci su otporniji u odnosu na žene, žene izvan menstrualnog ciklusa, trudnoće, dojenja i klimakterija otpornije su u odnosu na žene koje imaju menstruaciju, trudnice, dojilje, žene koje su u klimakteriju, odrasle osobe u odnosuna djecu, mladež, ali i osobe starije životne dobi, psihički uravnotežene osobe u odnosu na osobe sa psihičkim poremećajima, osobe normalne inteligencije u odnosu na mentalno zaostale osobe, odmorne i zadovoljne osobe u odnosu na osobe koje su iscrpljene, umorne, napete, nezadovoljne i nesretne.

Što se češće i više pije, to alkohol u svojoj jediničnoj dozi manje i slabije djeluje na osobu koja pije. A kako polako odmiču mjeseci opijanja, potrebne su sve veće i veće količine da bi postigao isti učinak. Drugim riječima, osoba se sve više navikava i sve bolje tolerira djelovanje alkohola. Tako da zapravo možemo reći kako osobe koje podnose razinu alkohola u krvi veću od 1,5 promila bez očitih znakova pijanstva toliko dobro toleriraju alkohol da je vrlo izgledno da su alkoholičari.

Alkoholičar tolerira visoku razinu alkohola u krvi bez izvanjskih očitih znakova pijanstva, posebice ako pije polako. Naravno da je i u funkcionalnih alkoholičara povišena tolerancija na alkohol, no njihova alkoholna baždarenost nije onako ekscesivno visoka kao u disfunkcionalnih alkoholičara.

Tolerancija dijelom nastaje zato što mozak osobe koja učestalo pije brže metabolizira alkohol, ali i zato što se taj alkoholom sustavno bombardirani mozak već prilagodio na novi kemijski okoliš izazvan stalnom nazočnošću alkohola u krvi, tako da na njega više ne reagira onako intenzivno kao u početku.

Tolerancija na piće razvija se u dva smjera: kronični ovisnici sve se bolje prilagođuju učincima alkohola. Oni unaprijed znaju kakvo ih opojno djelovanje očekuje, tako da  i pod utjecajem sredstva sve lakše održavaju željenu razinu funkcionalnosti i orijentacije potrebne za uključenje u zadaće svakodnevice.

S druge strane, svakodnevnim pijenjem udarna stimulativna snaga alkohola slabi, a sve je upadljivije pijanstvom izazvano tupilo. Tome se osobe koje piju domišljaju tako da nakon svakog dana opijanja apstiniraju po dan ili nekoliko, čime u njih odmah opada tolerancija na alkohol pa se već kod sljedećeg pijenja pojačava euforično, a smanjuje tupo sedacijsko djelovanje alkohola.

A sam alkoholičar itekako zna što to znači piti i zna kako pijenje na njega djeluje. On dobro poznaje vlastitu toleranciju te mu se rijetko baš otme da se toliko napije da izgubi svijest, da mu od pijanstva pozli, a kamoli da se od mučnine ispovraća. Povraćaju i osjećaju mučninu od pića samo oni koji mu nisu vični, koji mu nisu doraslo, koji ne znaju piti, koji ne piju, to jest koji rijetko piju u stoga alkohol loše podnose.

Alkoholičar je vičan pijenju, on zna kako i koliko piti, on zna svoju recepturu i baždar, zna što i koliko mora piti da bi izgurao dan, odnosno zna koliko treba piti da bi bio pripit, a koliko treba piti da bi se opio, a koliko kad se baš želi do zaborava napiti.

Koja godina prekomjernog pijenja potrebna je da alkoholičar nađe sebi odgovarajući obrazac pijenja, svoj svakodnevno baždar kojeg će se još godinama temeljno pridržavati.

Dr. Robert Torre: Alkoholizam: prijetnja i oporavak, Profil International, Zagreb, 2015.

Alkoholna ovisnost i depresija

Teško je odrediti što je prvo počelo depresija ili pretjerano konzumiranje alkohola. Problem leži u činjenici da je jednako moguće da alkoholna ovisnost dovodi do depresije kao i to da već depresivna osoba pokuša pronaći rješenje svog problema u alkoholu.

Dokazano je da pijenje ne otklanja nego pogoršava depresivno raspoloženje i uzrokuje ga gdje ga ranije nije bilo. Koliko god alkoholni ovisnik tvrdi da pije zato što je depresivan, on je u pravilu depresivan zato što pije. Alkohol kratkotrajno otklanja, a dugoročno izaziva depresivna raspoloženja. Alkoholni ovisnik pijenjem produbljuje depresivnost radi koje pije.

Depresivni bolesnici često posežu za alkoholom kao rješenjem za svoje probleme, jer poznato je da alkohol podiže raspoloženje. Korištenje alkohola kao "lijeka" za depresiju dugoročno nema rezultata, jer razvojem ovisnosti simptomi depresije se samo više povećavaju.

Razvojem alkoholne ovisnosti simptomi depresije se pogoršavaju, a apstinencijske krize kod depresivnih bolesnika su jače izražene i vrlo opasne zbog povećane mogućnosti samoubojstva. Depresivni bolesnici su bezvoljni i karakterizira ih slaba zainteresiranost za svoje zdravlje, tako da su vrlo često nekritični prema razvoju alkoholne ovisnost. Zbog toga se vrlo teško boriti protiv alkoholne ovisnosti kod depresivnih bolesnika.Depresivni bolesnici slabo su raspoloženi, bezvoljni su, umorni, ravnodušni i često pojačano nemirni. Te simptome prate i poremećaji sna, apetita, tromost, otežana koncentracija i tjelesna iscrpljenost. Po riječima samih bolesnika koji pate od depresije najteži i najgori simptom koji se javlja je osjećaj izrazite duševne patnje za koji nema konkretnog razloga, te jaki osjećaj srama i krivnje. Sve ove tegobe jako otežavaju život, a kako su ozbiljne govori i podatak da preko 75% svih depresivnih bolesnika razmišlja o samoubojstvu, a čak 15% ih izvrši taj čin. Zbog konstantne patnje koja je prisutna u depresiji bolesnici često traže bijeg iz tmurnog i tužnog svijeta u kojem se nalaze. Alkohol se u tim trenutcima čini vrlo primamljiv, jednostavan i brz način da se to postigne.

Prvi znaci koji upućuju na uporabu alkohola u svrhu "liječenja" depresije je konzumacija za vrijeme napada lošeg raspoloženja. Često to nisu vikendi ili slavlja kada se uobičajeno poseže za čašicom omiljenog pića.Depresivni bolesnici najčešće piju sami i vrlo brzo gube kontrolu nad količinom popijenog alkohola. Svaki put kada počnu piti, piju do teškog pijanstva i počinju razvijati povećanu toleranciju na alkoholna pića. Pijanstva postaju sve češća i to se odražava na stanje u obitelji i na poslu. Zbog takvog ponašanja osoba gubi kontakt s prijateljima i obitelji, i nerijetko biva nesposobna za izvršavanje svojih obaveza. To dodatno narušava njeno mišljenje o sebi i još više pogoršava depresiju i povećava potrebu za alkoholom.

Liječenje

Duševni poremećaji, ( primarni ili sekundarni)  koji se javljaju uz alkoholnu ovisnost  mogu se liječiti samo u trijeznom stanju. Važno je naglasiti da liječenje bolesnika s dvojnim dijagnozama zahtijeva u prvom redu apstinenciju od alkohola te stabilizaciju komorbidnih simptoma, a u cilju poboljšanja bolesnikova zdravlja i psihosocijalnog funkcioniranja. Uvijek vrijedi pravilo da se komorbidni duševni poremećaji liječe istovremeno s liječenjem alkoholne ovisnosti. Liječenje depresije koja se javlja zajedno s alkoholnom ovisnošću nije moguće dok se ne uspostavi apstinencija.

Kognitivno-bihevioralna terapija, metode individualne i grupne psihoterapije te metode socioterapijske zajednice pokazale su se učinkovite u liječenju ovisnosti o alkoholu kao i depresivnog poremećaja. S obzirom na to da se alkoholizam danas shvaća kao poremećaj interakcije unutar obiteljskog sustava potrebno je odmah na početku tretmana uključiti obitelj u proces liječenja pri čemu je najvažnija izmjena ponašanja cijele obitelji. U tretmanu alkoholnog ovisnika nezaobilazan je i rehabilitacijski postupak kroz Klubove liječenih alkoholičara (KLA). Ovisnik o alkoholu i članovi njegove obitelji dolaze jedanput tjedno na sastanke kluba, gdje članovi iznose svoje poteškoće, dileme i strahove u svezi s osobnim liječenjem. Bitne su značajke klubova liječenih alkoholičara samopomoć i uzajamna pomoć. KLA je mjesto gdje se njeguje i uči novi stil i način života čitave obitelji bez alkohola. Uspostavljaju se novi i vrjedniji međuljudski odnosi u obiteljskoj sredini.Psihofarmakoterapija se započinje anksioliticima (benzodiazepini, nebenzodiazepinski anksiolitik buspiron), ali treba uzeti u obzir adiktivni potencijal benzodiazepina i individualnu sklonost alkoholnog ovisnika  za razvoj ovisnosti, te ih nakon nekoliko dana ili tjedana treba postupno isključivati iz terapije. Ponekad simptomi depresije nestaju zajedno sa simptomima apstinencijske krize, tijekom prvih nekoliko dana ili tjedana apstinencije, a u tom slučaju ne treba provoditi liječenje depresije. Ukoliko intenzivni depresivni simptomi traju mjesec dana ili duže ili ako se radi o primarnom depresivnom poremećaju provodi se i terapija antidepresivima i stabilizatorima raspoloženja prema uobičajenim načelima liječenja.         

Nekoliko je studija na uvjerljiv način potkrijepilo dokazima korisnost terapije Disulfiramom.Disulfiram se uzima prema dogovoru s motiviranim pacijentom i to u vremenu od par mjeseci do godinu dana svakodnevno, a zatim prema potrebi u provocirajućim situacijama. Može se uočiti da je najveći broj uspješnih apstinenata upravo među onima koji uzimaju Disulfiram. Bolesnici koji uzimaju Disulfiram govore o smanjenju želje za konzumiranjem alkohola za vrijeme uzimanja.

Zaključak

Depresivni bolesnik teško prihvaća prestanak pijenja, a neliječena depresija ubrzava i pogoršava tijek ovisnosti o alkoholu. Stoga je u liječenju ovisnosti o alkoholu iznimno važno obratiti pažnju na komorbidne poremećaje i njih adekvatno tretirati uz alkoholnu ovisnost kako bi se postigao potpuniji uspjeh u liječenju. Kod pacijenata sa primarnim alkoholizmom,detoksikacija i apstinencija od alkohola mogu biti sasvim dovoljne da se simptomi depresivnosti ili anksioznosti povuku.

Marija Krobot; stručni djelatnik u Udruzi zdravog življenja „Obiteljski klub“ Varaždinske županije

Literatura:

Ljubomir Hotujac (2007.),Živjeti s depresijom

Nada Blgojević-Domašek,Ovisnost o alkoholu i depresivni poremećaj

Robert Torre (2006.),Propadanje alkoholičara

www.alkoholizam.com

www.krenizdravo.rtl.hr(Ovisnost o alkoholu i liječenje alkoholizma)

www.doiserbia.nb.rs(Sekundarna depresija kod alkoholičara)

Kritika ovisničkog uma

Zagledani u sadašnjost, ne u budućnost

Čuti kritiku, i kritički se osvrnuti na nju, oznaka je čistog i slobodnog uma koji radi za sebe. Vidjeti sebe u nekom neizvjesnom sutra viša je razina svijesti, tj. uma, koja će dozvoliti osobi da ide hrabro u smjeru ostvarenja svoje specifičnosti tj. ostavljanja traga, i da slobodno funkcionira u svijetu koji je sve animalniji u domeni ugoda, a sve proračunatiji u domeni ponuda. Isti može donijeti i promjene na razini vanjske slobode koja će nam (ili neće) dozvoljavati da stvaramo svoj svijet mira (dom, obitelj, posao…) kao ono što mi je potrebno da i moja unutarnja sloboda u smislu dovoljne jasnoće uma u trenutku donošenja odluka uspijeva funkcionirati.Govorimo o umu kao kategoriji koja je više od mozga, a manje od osobe kao cjeline. I govorimo o sreći. Filozofi 20.stoljeća  tvrde da mentalna stanja kao vjerovanja i želje imaju kauzalnu interakciju s fizikalnim stanjem i vrijeme je da se i mi osvrnemo na odnos uma i tijela tj. uma i materije. Bilo da govorimo o akutnim fazama što svjesnog, što nesvjesnog igranja sa samim sobom, a i svojom okolinom, ima nešto u prazno u umu ovisnika, jednako kao što ima nešto prazno i u tijelu ovisnika. U sljedećim riječima, a i u onima nakon njih, vrijeme je za kritiku ovisničkog uma koji prečesto ne misli.

Ako je um misleća stvar koja nema prostornu protežnost (tj. ne može se mjeriti u smislu duljine, mase i sastava), a tijelo nešto što je prostorno protežno i nesposobno da misli, slijedi iz toga da um i tijelo nisu identični jer imaju radikalno drugačija svojstva. Dolazimo na trag ovisnosti koja emotivni plan stavlja na pijedestal u hijerarhiji svoga bića kao cjeline fizičkoga i psihičkoga i dozvoljava da osoba prazninu svog emotivnog dijela prospe po svom tijelu izjednačivši ih, a ne riješivši uzrok, istovremeno bivajući nesvjestan da oni nisu isto. Također, ići kroz život, a ne znati da hrabrost ustvari crpimo iz svojih slabosti, a ne iz usputnih sredstava za koje se lovimo, rizičan je model življenja za razvoj upravo tih navedenih emotivnih koncepata života kojima nedostaje umnih komponenti koje će znati što je tijelo, a što psiha kao suma uma i duše. Nekako se danas prelako dogodi da ne mislimo, ne promišljamo, ne računamo i ne osmišljavamo, nego upadnemo u egocentrični vrtlog navika, a kasnije potreba, i osoba koja je u problemu ovisnosti, koja je češće dobar čovjek nego loš, ali i najčešće jako nezrela, a gotovo nikako zrela u emotivnom smislu, jedino što promišlja u tišini svoje praznine jest da nije dovoljno hrabar sam po sebi, što nije točno. Stvari treba nazvati pravim imenom i shvatiti svoju nesvjesnu motivaciju koja vrlo brzo postane jako otrovna za sve, a to u srži znači promisliti, tj. početi promišljati odmah po primirivanju sredstvima uznemirene biokemije mozga.

Svijet koji je egocentričan treba mijenjati na način da mijenjamo sebe u svoju čestitu egocentričnu varijantu, pogotovo kada to uopće nismo. Bilo bi dobro da osoba postane svoj egzistencijalni projekt u kojem će stvoriti sebe iz decentriranog pogleda, a ne samo iz čistog impulsa da se preživi i svakodnevno reafirmira vlastiti identitet potpomognuto ovime ili onime, svaki dan na potpuno isti način. Bilo bi dobro da osoba koja to nije uđe u odgovorni koncept samoga sebe. Da bi osoba bila slobodna, mora biti čista iznutra i odgovorna izvana. Da bi osoba bila čista i odgovorna, mora shvatiti da tijelo i um nisu isto i napraviti granicu psihičkoga i fizičkoga. Da bi osoba shvatila, mora misliti. Isto može donijeti i promjene na razini vanjske slobode koja će nam (ili neće) dozvoljavati da stvaramo svoj svijet mira (dom, obitelj, posao…) kao ono što mi je potrebno da i moja unutarnja sloboda u smislu dovoljne jasnoće uma u trenutku donošenja odluka uspijeva funkcionirati. I isto nekako uvijek donese pogled u budućnost, a ne u sadašnjost, baš kao što je to i u ljubavi, o čemu možemo u nekim sljedećim  redovima.

Daniela Vojnović, dr.med.

PATOLOŠKO KOCKANJE

Živimo u doba u kojem su igre na sreću široko dostupne, doba u kojem je kockanje prihvaćeno kao legalni obrt što je u društvu izazvalo sve učestaliju pojavu problematičnog i patološkog kockanja. Rasprostranjenost onog s čime se u globalizaciji susrećemo još nam je kao društvu nedovoljno poznato, a već je vrijeme da se s posljedicama tih utjecaja borimo na zdravstvenoj razini. Problem zahvaća sve dobne strukture, a pojavljuje se već u ranoj adolescenciji, što nas sve poziva na veću usmjerenost ka prevenciji i sanaciji kockanjem uzrokovanih poremećaja i problema.

Gubitak novca i materijalnoga nije problem koji toliko zabrinjava, već psihosocijalne posljedice koje patološko kockanje ostavlja po društvo, a odnosi se na disfunkcionalne i razorene brakove i partnerske odnose, emocionalno uništenje članova obitelji, djecu bez odgovarajućih roditeljskih modela ponašanja te narušavanja mentalnog zdravlja svih koji su uključeni u tu priču. Možemo reći da se radi o problemu čiji nas pravi razmjeri tek čekaju.

U posljednjih nekoliko godina Republiku Hrvatsku obilježava drastičan porast broja mjesta u kojima je moguće uključiti se u igre na sreću, za što se pretpostavlja da je u velikoj mjeri pridonijelo rastu prevalencije i rizičnosti kockanja. Kad kockanje dosegne razinu ovisnosti, osoba promijeni ponašanje u tolikoj mjeri da ono ostavlja teške posljedice po samu osobu, ali i po članove obitelji. Patološki kockar sklon je iskrivljenom mišljenju, poricanju postojanja problema te je vrlo vješt u manipuliranju i skrivanju realnog stanja.

Iz stvarnih životnih priča liječenih ovisnika o kocki (Klub ovisnika o kocki, Zagreb - 2015.) dobila sam jasan uvidu o utjecaju koje patološko kockanje ima na obitelj i partnerske odnose. Kada bi opisivali odnose s članovima obitelji, odnosno utjecaj njihovog ovisničkog ponašanja na obitelj, izvještavali bi najviše o emocionalnoj uništenosti većine članova obitelji, ponajviše supruga, te nerijetko i o raspadu dugogodišnjih partnerskih veza. Važno je naglasiti kako nitko od obitelji i parova ne naglašava financijske probleme kao ono što ih najviše zabrinjava. Duboka povrijeđenost, razočaranost, nepovjerenje, strah za budućnost te emocionalna zahlađenost koje nalazimo kod članova obitelji i partnera, najbolnije su posljedice s kojima se liječeni ovisnici moraju nositi i na čijem rješavanju moraju raditi iz dana u dan. S godinama vođenja destruktivnog načina života, posljedice su neprocjenjive, a za njihovo rješavanje potrebno je veliko strpljenje, trud, upornost i snaga. Pohađanje KLOK-a,  odnosno bivanje članom terapijske zajednice, liječeni kockari smatraju ključnim za uspješno rješavanje i svladavanje različitih životnih problema, odnosno prevladanje svoje ovisničke ličnosti. KLOK je zajednica u kojoj ovisnici o kocki snagu za oporavak crpe gledajući parove i obitelji koji su uspjeli postići stabilnost i bolje odnose. U rehabilitaciji ovisnika o kocki od velike je važnosti i uloga obitelji. Podršku je najbolje pružati dolaženjem kao pratnja na grupe samopomoći (KLOK), nakon čega je moguće zajedno promišljati te provoditi smjernice i savjete dobivene od ostalih članova grupe, njihovih pratnji te terapeuta.

Budući da se radi o bolesti s nepovoljnim djelovanjem na obitelj i društvo, da se u sve mlađoj dobi uočavaju prvi znakovi kockarskog ponašanja, i da je sve veći broj ovisnika o kockanju, preventivne aktivnosti trebaju biti usmjerene prema adolescentima i podizanju svijesti društva o značenju problema. Ekspanzija kockanja predstavlja značajan javnozdravstveni rizik koji treba biti prepoznat.

Sarah Šamle, mag. socijalne pedagogije

NA KRAJU

Voljen a zaboravljen

Na kraju je uvijek tako

Pružam ruke prema istoku

Kroz raširene prste nišanim sunce

Jutro treba ispijati polako

Kao kavu s malo topla mlijeka

Smiješi mi se nebo i maše mi

Smije mi se zemlja i zove me

A meni se ne misli - samo gledam

Ja se dana nagledati ne mogu

Voljen a zaboravljen

Na kraju je uvijek tako

Ninoslav Žagar, KLA Prečko

◄ strana 1

Alk. gl. 4 /2016. (221) str. 5 - 10

strana 11 ►

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.                                                                                                                                                                         

After seeing Santiago Choppers’ custom Moto Guzzi V1100 a few months back,NIKE ROSHE TWO FLYKNIT we’NIKE AIR JORDAN SKY HIGH OGve been fiending for an equally impressive bike.Adidas Yeezy Boost 750 Today,MBT TARIKI MEN we’NIKE ZOOM WINFLO 3re in luck, with an excellent Moto Guzzi V75 by Venier Customs. Remade in Italy by Stefano Venier and his team, the 1989 V75 features a load of upgrades including a new tank, seat, rear fender and side panel. The Mistral exhaust system adds a powerful touch without compromising the silhouette of the bike’MBT KITABU GTX SHOESs iconic form. Source: HiConsumption .MBT KIFUNDO MENJamieson’s has been a family owned business for five generations and specializes in producing and spinning wool from the sheep on Scotland’s remote Shetland Islands. A special collaboration between Penfield and Jamiesons’s,NIKE AIR FOAMPOSITE ONE the two brands have worked on the Gillman Jacket and the Gillman Vest, both incorporating Jamieson’s Shetland wool in an exclusive limited edition. Both the yoke and hand-warmer pockets are constructed in Fair Isle patterned wool, contrasting the tough 60/40 Cotton Nylon outer. Additional insulation is provided by the premium 80/20 down while hardwearing copper snaps keep the front sealed against the elements.ADIDAS YEEZY 350 BOOST V2 Leather trimmed piped cuffs give a tough finish and protect from wear and tear. The jacket and vest are available for men and women now in the Penfield USA online store.NIKE AIR HUARACHE CHAUSSURES