POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ početna

Alk. gl. 3/2017. (226) str. 1 - 5

 strana ►6

Godina XXIII.                Zagreb, kolovoz  2017.               broj 3 / 226

Alk. gl. 3 /2017 (226) SADRŽAJ ►►►►

 

Poštovani suradnici, drago čitateljstvo,

Ljeto je doba godišnjih odmora i tome se svi veselimo… Razmišljamo o tome što su nam mogućnosti i koliko si toga možemo dozvoliti. Odmor je čovjeku potreban jednako kao i rad. Svakodnevni zahtjevi i odgovornosti koji se stavljaju pred nas znaju biti opterećenje, stoga odgovornost svakoga od nas prema sebi je znati kada treba uzeti pauzu. Donesite dobru odluku i zasluženo se odmorite. Želim vam svima ugodno i ispunjeno ljeto i pozivam vas sve na daljnji nastavak aktivne suradnje u zajedničkom stvaranju našeg Glasnika.

Mirjana Halužan

Dr. Robert Torre

PREKOMJERNO PIJENJE U ŽENA

„Zašto žene piju sve više?“

„Zašto žene piju i zašto piju sve više? Zasigurno da tome pridonosi razina životnog stresa s kojom se nosi suvremena žena, ali i porast njezine kupovne moći. S druge strane, mi pijemo zato što nam alkohol prija, jer uživamo u pipitosti kroz koju otklanjamo sramežljivost i nesigurnost u društvenim kontaktima.

Alkohol poput čarobnog štapića omogućuje kratkotrajno rasterećenje, brzi odmor, bijeg i olakšanje od stiješnjenosti između poslovnih i kućanskih obaveza.“

PREKOMJERNO PIJENJE – ODNOS MUŠKARCA I ŽENA

I žene piju. Oko 60 posto žena popije barem jedno alkoholno piće tjedno, a 13 posto njih popije barem po jedno piće pet dana u tjednu. Muškarci tjedno popiju otprilike 2,3 puta više alkohola od žena. Čak 13 posto žena pije alkoholna pića najmanje pet dana u tjednu, a 22 posto žena pije veće količine alkohola od onih zdravstveno neškodljivih.

Trendovi porasta ženskog pijenja neumoljivo rastu. U Australiji, istraživanje provedeno posljednjih nekoliko godina pokazalo je da je 31 posto žena u dobi između 23 i 28 godina sklono epizodičnom prepijanju, a spomenuto posebno vrijedi z djevojke u dobi između 18 i 23 godine, jer čak 70 posto njih navodi da se epizodično opije.

Mlade žene društvena su skupina unutar koje je rast potrošnje alkoholnih pića najbrži i najviše zabrinjava, ona raste i među osobama koje umjereno i koje prekomjerno piju, a i među osobama sklonim periodičnim opijanjima (tzv. binge drinking).

U cjelini žene piju više nego ranijih desetljeća, a u posebnom je porastu pijenje u mladih žena dobne skupine od 16 do 24 godine. Među ostalim, po ovom ili onom kriteriju izdvojenim društvenim skupinama, žene mlađe životne dobi u vremenskom trendu bilježe najveću stopu konzumacije alkoholnih pića. K tome, današnje mlađe žene koje piju počinju u sve većem broju piti sve ranije.

Danas je više od 50 posto mlađih žena koje piju počelo piti prije 16. godine života, dok je tek 14 posto starijih žena koje piju počelo piti prije te dobi. Mlade, zaposlene, a neudate žene najviše i najčešće piju.

Mlade žene piju više od starijih, a ovisnost o alkoholu najčešća je u žena srednje životne dobi. Žene pak, i one koje piju i one koje ne piju prekomjerno, najviše piju u tridesetim i ranim četrdesetim godinama života, a potom već piju manje i rjeđe.

Mlade žene u velikoj mjeri piju pivo, dok žene srednje i starije životne dobi preferiraju vino i žestoka alkoholna pića.

Žene višeg socioekonomskog statusa piju više no žene nižeg, što je izgleda nužna, ali tužna i ružna posljedica emancipacije žena. Tako da zapravo unutar općeg trenda rast ženskog opijanja posebno raste pijenje obrazovanih žena, pa čak deset posto njih pije više od gornje granice zdravstveno neškodljivih količina pića.

Žene s više godina školovanja piju češće u odnosu na neobrazovane žene. Zaposlene žene piju više nego nezaposlene. Mlađe žene u većoj mjeri javno piju u ugostiteljskim objektima nego starije, koje pak uglavnom alkohol kupuju u prodavaonicama i piju potajice u privatnosti doma.

Obrazac pića u samoći doma, inače tipičan za prekomjernu sklonost žena, postaje u sve manjoj mjeri tipičan za pijenje djevojaka i mlađih žena, koje u sve većoj mjeri piju javno, pred svima i sa svima koji piju.

Više žena pije, pa i prekomjerno pije, u gradovima no na selima, gdje su uobičajene norme još uvijek vrlo jake najveći rizik za prekomjerno opijanje imaju žene u dobi između 20 i 30 godina, koje su k tome neudate ili žive izvanbračno ili su pak u vezi s osobom koja prekomjerno pije. Neudate žene starije životne dobi, kao podskupina starijih osoba, najmanje piju i najboljeg su zdravlja.

Što su žene starije, to one manje i rjeđe piju u odnosu na muškarce. I obratno, što su žene mlađe, to one učestalošću i količinom popijenog u sve većoj mjeri piju nalik na muškarce.

Žene koje rade u muškim kolektivima ili na poslovima koje temeljno obavljaju muškarci, usvajaju muške norme socijalizacije, među kojima je i pijenje.

S obzirom na činjenicu da se žene u sve većoj mjeri zapošljavaju, tom činjenicom i njihovo eventualno prekomjerno pijenje postaje u sve većoj mjeri socijalno vidljivo, pa je i to jedan od razloga porasta alkoholne ovisnosti u žena.

A i industrije alkoholnih pića prepoznale su (emancipirane) žene kao svoje velike kupce i vjerne potrošače. Stoga to novootkriveno tržište raste i još uvijek će rasti, sukladno čemu ih sve češće prikazuju u promidžbenim porukama svojih proizvoda kako se druže, zabavljaju i piju.

DRUŠTVENA OSUDA ŽENSKE PREKOMJERNE SKLONOSTI PIĆU

Na pijenje kod žena gleda se manje blagonaklono nego na istu sklonost muškarca. Naime, žensko pijenje još uvijek nosi stigmu, u većoj mjeri, moralnog posrtanja, a tek u manjoj mjeri psihičkog poremećaja. Jer biti alkoholičar je jedno, a biti alkoholičarka je nešto posve drugo i u lošijem smislu različito.

Alkoholičare se doživljava kao bolesne, dok se alkoholičarke doživljava kao moralno posrnule osobe. Alkoholičare se potiče na liječenje, dok se alkoholičarke društveno i obiteljski osuđuju zbog prekomjernog pijenja.

Nažalost, u svim drugim aspektima pozitivni progresivni procesi društvene, političke, radne, kulturne i psihološke emancipacije žena uvjetovali su i trendove izjednačavanja žena s muškarcima i u vezi s konzumacijom alkohola, tako da je uočljiv porast ženskog pijenja i posljedičnog alkoholizma i očekivan je i njegov daljnji rast.

Porast pijenja u žena zapravo je rijetka negativna posljedica rodne emancipacije.

Na javnim mjestima još se tolerira kurtoazna i po količinama više nego umjerena ženska konzumacija pića i to opet isključivo u većim društvima muškaraca i žena, u prigodama u kojima je običajno uvriježeno piti i gdje je upadljivije ne piti nego piti.

U okolnostima unutar kojih se odobrava muško opijanja i ženama je dopušteno „malo popiti“. Ali ne postoje društvene okolnosti koje odobravaju jednokratno opijanje do pijanstva.

Ne postoji prekomjerno, a socijalno neupadljivo žensko pijenje. Funkcionalni alkoholizam u žena dobiva izvanjsku odredbu socijalne devijacije i stoga ne može biti funkcionalan.

Iz tih razloga, žene koje piju svoju ovisnost ne priznaju u javnosti, rijetko javno piju, a i kada piju, javno piju tek zanemarivo male količine alkoholnih pića, apsolutno nedostatne za njihov alkoholičarski baždar.

Blagotvorno djelovanje alkohola žene otkrivaju u samoći doma gdje ga potajice piju. Znatno manji broj muškaraca alkoholom otklanja psihičke tegobe u odnosu na žene, koje u pravilu piju isključivo zbog psihičkih tegoba. Ženu koja pije stid je činjenice da pije i zato pije potajice. Muškarci piju otvoreno, a žene piju krišom.

Uz dopuštenje:

Dr. Robert Torre: Alkoholizam: prijetnja i oporavak, Profil, Zagreb, 2015. str. 131-134

Dr. Robert Torre

PRIVLAČNOST KOCKANJA I KLAĐENJA

Tko životno ne riskira, ne profitira. Tko ništa ne riskira, ni nema ništa. Spremnost na životni rizik, evolucijski je važna i pozitivna ljudska odlika. I ona u kockarima doživljava svoje krajnje izopačenje.

Dobiti puno, a uložiti malo, dobiti puno za malo – zar to nije tako duboko ljudski i razumljivo. Zar nismo svi lakomi, zar ne mislimo da zaslužujemo više nego što imamo? Zar svi ne mislimo da smo više dali nego dobili? Pa eto došao trenutak naplate kada ćemo dobivenim novcem promijeniti sve što nas životno tišti.

Sociolozi su utvrdili kako su igre na sreću imanentne čovjeku. Od pamtivijeka ljudi se zabavljaju kockajući. Najstarija dokumentirana kockarska igra potječe iz drevne Kine, a datira oko 2300 godine pr. Kr.  

Sve civilizacijske skupine, svih povijesnih razdoblja, svih društvenih slojeva, bez obzira na rasu i spol, kockale su, kladile se ili igrale igre na sreću. Tako je i danas. Diljem svijeta, znatno je veći broj osoba koje igraju ili su igrale igre na sreću od onih koje to ne čine.

Kockati znači uložiti novac ili nešto s materijalnom vrijednošću u događaj neizvjesnog ishoda, s ciljem uvećanja uložene svote ili dobara.

Kockanje je, dakle, ulaganje financijskih vrijednosti u događaje neizvjesnog ishoda s namjerom zarade. Bez vrijednosnog uloga (u pravilu novca), kockanje se pretvara u (dječju) igru ili igranje.

Kockanje i klađenje više  nisu, kao što su bili još do prije kojeg desetljeća, percipirani kao društveno devijantne pojave rezervirane za osobe s margine društva. Kockanje i klađenje danas su legalne, široko društveno prihvaćene i marketinški promovirane djelatnosti. Svaki oblik kockanja nosi sebi svojstven rizik razvoja ovisnosti, zasebni adiktivni potencijal.

Automati za kockanje imaju znatno veću adiktivnu moć da od igrača stvori ovisnika o igranju, u odnosu na ostale oblike kockanja i klađenja.

Nagradne i lutrijske igre kockarima nisu ni privlačne ni napete. Iz pozicije kockarskog aktivizma njima je predugo čekati od izvlačenja do izvlačenja i biti, u kockarskom smislu, paraliziran. Lutrijske i nagradne igre nemaju mogućnost brzog igranja, vlastitog odabira ritma igranja, uvećanja ulaganja, simultanog kockanja i klađenja na više igara istodobno, što im omogućuju automati za kockanje i sportske kladionice. Uz to nagradne i lutrijske igre imaju niski, a igre u kladionicama i kockarnicama imaju visoku adiktivni potencijal. Stoga je i društvena opasnost od priređivanja prvih zanemariva, a drugih velika.

Klađenja i neke vrste kockanja, osim dominantnog utjecaja sreće, u sebi sadrže i elemente poznavanja predmeta klađenja ili kombinatorike same igre, te se stoga nazivaju igrama vještine. Za razliku od igara na sreću u kojima ishod u potpunosti definira slučaj. U kockarskim i kladioničarskim igrama vještina, onaj koji ih poznaje prolazi u krajnjem ishodu ipak bolje nego onaj koji im nije vičan.

Aktivizmom nošeni kockari teže igrama vještina (poker, klađenje), a eskapistički igrama slučaja, to jest igrama puke sreće (automati za kockanje).

Kockarnice žive od zakockanog novca. One trebaju taj novac, a najviše će ga dobiti ako igrača povremeno, ali redovito, puste da pobijedi. Znajući da će i ono što je dobio opet u daljnjem kockanju izgubiti.

Osobe nevične kockanju pogrešno drže da se kockanjem ne može zaraditi. Drže da se na kocki ne može dobiti, što naprosto nije istina. Da se ne može dobiti, nitko živ ne bi kockao.

Zlatno pravilo kockanja glasi: kockarske igre uvijek isplaćuju manje nego što primaju. Tako da, što više igraš, više gubiš. Zato je i temeljno načelo uspješne kockarnice da igrači moraju stalno igrati, da igraju što duže i da se stalno vraćaju igrati.

Na kratke staze kockanjem se još kojim slučajem može štogod i dobiti. Ali što se dulje igra, to se više gubi. Igre na sreću na duge staze, kao svojevrsna patologija nade, donose nesreću.

Kockarnice i kladionice zarađuju na svima, ali ponajviše na samim kockarima. Od ukupnog iznosa koji gube osobe koje se kockaju i klade, gotovo polovicu tog iznosa gube osobe koje problemski kockaju i ovisnici o kockanju. Te dvije, zapravo relativno male podskupine osoba koje kockaju, čine gotovo polovicu broja osoba koje prosječno zatječemo u kockarnicama ili kladionicama. Iako osoba koje problemski kockaju u ukupnom punoljetnom pučanstvu nema više od jednog do dva postotka, one prokockaju i naprave trećinu prometa u kockarnicama i kladionicama.

Uz dopuštenje:

dr. Robert Torre: Kockanje – kako protiv ovisnosti, Profil knjiga, 2017., str. 15-17

◄ početna

Alk. gl. 3/2017. (226) str. 1 - 5

 strana ►6

 

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.