POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ početna

Alk. gl. 4/2017. (227) str. 1 - 5

 strana 6 ►
 

Poštovanisuradnici, drago čitateljstvo,

Danas ću nešto reći o svojim razmišljanjima koje sam naučila od vas, dragi prijatelji koji apstinirate. Jedan gospodin, koji već duže apstinira, rekao je: „Ne bih ovaj sada život mijenjao ni za što na svijetu, ja sam svoj čovjek.“ Napravio je svoju listu prioriteta i sustav vrijednosti. Bez promjena u životnom funkcioniranju, apstinencija ima ograničeno trajanje. Pojedinac unutar istog konteksta u kojem živi stvara promjenu radeći na sebi. Brojne su zadaće unutar socijalnih uloga, ali i izazov za razvoj i zadovoljstvo. Najvažnija u tome je je odgovornost prema sebi i drugima. Pronađite novu listu prioriteta za sebe i budite zadovoljni unutar svojih uloga.

Mirjana Halužan

Prof dr Zoran Zoričić izabran za dopredsjednika WACAT-a

Delegacija HSKLA u sastavu prof. dr. Zoran Zoričić, prim. dr. Anto Orešković i dr. Tatjana Bakula-Vlaisavljević sudjelovala je na izbornoj skupštini WACAT-a (Svjetsko udruženje KLA) u Sestoli, Italija, 28.-30.rujna 2017. Uz WACAT-ovu izbornu skupštinu održan je i 26. kongres AICAT-a pod nazivom "Il coraggio del confronto  per il futuro dell'ecologia sociale".

Na kongresu WACAT-a izabrano je novo rukovodstvo na čelu s predsjednikom Helgeom Kolstadom i dopredsjednikom Zoranom Zoričićem. Naglašena je potreba suradnje na nacionalnom nivou, potpora izgradnji mreže klubova, postavljanja standarda edukacije za supervizore i djelatnike u klubovima, senzibilizacija i edukacija kadrova u zemljama Latinske Amerije i Azije, gdje je WACAT već prisutan (Indija, Šri Lanka, Tajland). Kongresu su prisutvovali i predstavnici klubova s kojima gajimo intenzivnu suradnju (Italija, Norveška, Danska, Rusija, Slovenija, Bosna i Hercegovina...)

Dogovoren je idući kongres kroz dvije godine, najvjerojatnije u Hrvatskoj, te sastanak Boarda u Kopenhagenu, u siječnju iduće godine.

Zoran Zoričić

Dr. Robert Torre: Alkoholizam: prijetnja i oporavak

PROPADANJE ALKOHOLIČARA U ODMAKLOJ FAZI OVISNOSTI

U poodmakloj i kasnoj fazi alkoholne ovisnosti alkoholičar više ne možeo državati fasadu socijalne neupadljivosti i  normalnosti. On se otvoreno vlada kao alkoholičar, socijalno se nužno marginalizira te odlazi na mjesta i druži s osobama koje, budući da su i same disfunkcionalni alkoholičari, prihvaćaju činjenicu njegova daljnjeg opijanja. Svjetonazorski i moralni kriteriji također mu se srozavaju. Sve ga je manje briga za sve što mu se događa, sve više osjeća se bespomoćno i beznadno. Njegovo pijenje tada postaje samo sebi svrhom: on pije da bi živio i živi da bi pio i ništa drugo mu nije važno: ni obitelj, ni posao, ni životno samopoštovanje. Širi pozitivni  društveni ciljevi također ga nimalo ne prožimaju i on ostaje sam, marginaliziran, zaboravljen od svih, s tlapnjama o životu bez alkohola koji nikada neće doći. Svijet, koji je zapravo trebao biti njegov svijet, prožima ga u toliko neznatnoj mjeri da ne čudi što ga resi osjećaj praznine i nepostojanja. Nakon što se život alkoholičara sljubio s alkoholom, sve drugo postaje drugorazrednim. Pijenje postaje središnja os oko koje se organizira i unutar koje se iscrpljuje život alkoholičara. Dok propada u alkoholu, on još uvijek sanja o novom životu, novom početku, novom poslu na kojem će se napokon dokazati, i ostalim pukim tlapnjama. Još je uvijek duboko uvjeren da, kada bi sve oko njega bilo na bolji način drukčije, ne bi imao potrebe za pijenjem i da bi živio kao i drugi ljudi. Na kraju alkoholičar ostaje slomljen, očajan i sam te se odaje bjesomučnom opijanju sve dok se ne raspadne ili ne umre. Zato, kad god susretnemo alkoholičara, koliko god on povremeno zauzimao goropadan stav, valja nam znati da smo susreli jedno poprilično zgrčeno, okovano i napaćeno biće, koje svoju nesavršenost intenzivno osjeća u svakom životnom koraku. Mnogi su stariji alkoholičari, u kasnijoj životnoj dobi, već iživjeli potrebu za alkoholom i mogli bi prestati piti, ali za to jednostavno nemaju dovoljno razloga. Iza sebe imaju besplodne godine pukog dokoličarenja i prekomjernog pijenja, a ispred sebe neizvjesnu budućnost u kojoj se ne vide. Rade neki od nisko plaćenih poslova, ali koliko rade, još dobro i zarade. Ili, pak, ne rade nego primaju socijalnu pomoć i uvijek jedva spajaju kraj s krajem. Žive neuredno, ali tiho i slomljeno, za razliku od divljih godina opijanja. Obitelj nisu zasnovali ili, još gore, zbog ovisnosti su je izgubili. Žive s roditeljima ili sami u njihovu stanu ako su umrli. Alkoholičari koji su izgubili bitku sa samima sobom i s alkoholom, zatvaraju se u sebe i zadržavaju patetični ponos gubitnika, inzistirajući na razornom pijenju i dalje. Oni su utonuli u svojevrsnu ravnodušnost koja traje dok traje, i dok traje, obnevidjeli su sa sve i ništa im drugo nije važno do piti i opijati se od besvijesti. Kasna srednja životna dob alkoholičarima donosi bolno otriježnjenje i krah njihova čitavog životnog stila. Prolazak godina stare alkoholičare otkriva kao izgubljene, smušene i do psihičke poremećenosti nezrele osobe, pa sve to izvana izgleda kao da starija životna dob naplaćuje račune za grijehe raskalašene i do u srednju dob produžene mladosti. Oni se tada smiruju i sve im je jasno. Da mogu, nikako ne bi ponovili pogrešku, ali već su preduboko zabrazdili u karijeru alkoholičara i život im ne pruža drugu priliku. Dio je alkoholičara pak previše senzibilan, previše lucidan i, na kraju krajeva, previše ponosan da bi se nakon godina nekontroliranog pijenja ostavio alkohola. Mješavina mazohističke i destruktivne autoagresije koči ih da sada, nakon godina opijanja, kada napokon znaju kako prići životu i živjeti ga, tako i učine. Nasuprot tome, oni i dalje dično tvrdoglavo stoje i inzistiraju na pijenju, u čemu ih potiče poetizacija alkoholičarske sanjarije u kojoj sebi djeluju kao kakvi patetično lijepi gubitnici. Jasno im je da su njihovi životni postupci neopozivo nepopravljivi, da je nakon njih svaki pokušaj da se krene iznova više nego bljutav i da s repovima prošlosti koja je iza njih ne ništa ne mogu započeti. Oni su jednostavno odlučili da se više ne žele boriti, da su izgubili i ako ne dignu ruku na sebe, onda svakako žive jednu smrt u životu i piju dok čekaju smrt. Neopozivo inzistiraju na tome da njihovu prošlost ništa ne može promijeniti, da je ona toliko crna, prepuna pogrešaka i točaka s kojih nema povratka, da ona zagađuje i čini nakaradno smiješnim sveukupni smisao svakog novog životnog početka, čiji je nužni dio. A život ne samo da ne zacjeljuje već nanesene im povrede nego ovima dodaje još i nove.

PIJENJE JE NAŠIM ŽIVOTIMA JEDNOSTAVNO UZELO MJERU

„Zanosni i veliki život kojem smo se kroz sanjarije djetinjstva i mladosti nadali neće doći. Budući da su nam godine prekomjerne sklonosti piću pojele godine života, očekivanja nadolaska velikih dana ostala su neispunjena i pobačena. Naime, ti dani su prošli, a nipošto nisu bili veliki. S godinama propadanja u piću količina odustajanja, poraza i promašaja postala je preupadljivo velikom da podbačaj i neuspjeh naših života ne bi postao više nego očit. Propadali smo bučno, svima naočigled, ali propadali smo i tiho i bezglasno. Naši duševni prostori polako i neprimjetno su kopnjeli. Postali smo prazni, slomljeni i jadni alkoholičari koji životare na ljudskom dnu te niti išta mogu niti ih itko treba. preživljavali smo, a ne živjeli, i iznutra bili potpuno suhi, umrtvljeni i pusti. Pijenje je našim životima jednostavno uzelo mjeru, i nepopravljivo opustošilo mnogobrojne od nas.“

Anonimni alkoholičari – iz A. A. mjesečnika Grapevine

ALKOHOLIČARI BESKUĆNICI ILI JEDNOSTAVNO ULIČNI PIJANCI

Pijanci ili raspali alkoholičari su fizički, psihički ili socijalno degenerirani ovisnici. Supkulturu alkoholičara – beskućnika ili banalnije uličnih pijanaca pretežito čine nezaposleni muškarci stariji od 35 godina, bez stalnog ili adekvatnog smještaja. Oni nerijetko uz prekomjerno pijenje pate i od drugih psihijatrijskih poremećaja, narušeno im je i tjelesno zdravlje, a skloni su i sitnijim kaznenim djelima zbog kojih su već u više navrata bili policijski privođeni. Trećina beskućnika čine osobe koje u najmanju ruku problemski piju. Oko 30 posto beskućnika problemski pije (49 posto muškaraca i 15 posto žena – beskućnica). Alkoholičari – beskućnici piju javno i na javnim mjestima, a nerijetko piju u grupama sebi sličnih osoba. Beskućnici s problemom pijenja gotovo su redovito socijalno izolirane, usamljene osobe, tek s površnim poznanstvima, a bez pravih prijateljstava. Pijenje ih je socijalno i obiteljski marginaliziralo tako da su raskinuli veze s matičnim obiteljima iz kojih su potekli ili koje su zasnovali, a isto vrijedi i za prijatelje koje su imali dok još nisu bili beskućnici. Žive životnim standardom nedostojnim čovjeka, bolesni su, loše se hrane, spavaju gdje stignu, a nerijetko se samoozljeđuju zbog padova u opitim stanjima ili su žrtve nasilnih napada i iživljavanja drugih. Kako postoje na društvenom rubu, praktički u socijalnom vakuumu, žive jedan nestrukturiran i dezorganiziran život, čiju prazninu nerijetko puni i organizira pijenje. Ulični alkoholičari su nerijetko počimbenici banalnih kaznenih djela poput prošnje, skitnje, remećenja javnog reda ili su pak nerijetko ostali bez obitelji i zaposlenja ili ih nisu stekli zaradi ovisnosti o alkoholu. Među uličnim alkoholičarima svakako da je manje mladih nego starijih i bitno manje žena nego muškaraca. Većina beskućnika, njih do polovice, ovisnici su o alkoholu u užem i težem smislu te riječi. Alkoholičari – beskućnici učestalo se liječe, učestalo koriste usluge socijalne skrbi (konačišta, prihvatilišta i sl.) i učestalo borave u pritvoru. Alkoholičari – beskućnici nerijetko su osobe zapuštene i neuredne vanjštine, nedistanciranog vladanja, ali nisu opasni i nisu agresivni. Naprotiv, u tolikoj mjeri su jadni i nezaštićeni da su sami česte žrtve agresivnih napada. Suprotno uvriježenom javnom mnijenju alkoholičari – beskućnici (pijanci uličari) nisu nasilne i lijene, nego nemoćne i bolesne osobe. Zbog zapuštene i neuredne vanjštine, nedistanciranog ponašanja u opitim stanjima, pijenja na javnim mjestima, oni doduše mogu narušavati javni red, ali nikako biti i prijetnja sigurnosti građana ili zajednice. Ta manja podgrupa kroničnih alkoholičara u tolikoj mjeri je rastočena socijalnim, psihološkim i tjelesnim posljedicama dugogodišnjeg prekomjernog pijenja da ne samo da nije u stanju prestati piti nego nije u stanju uopće zadovoljiti temeljne uzance suživota s ljudima, a kamoli se minimalno socijalizirati. Zapravo, nijedno od poznatih sredstava ovisnosti ne prouzrokuje toliku deterioraciju i degeneraciju ovisnika kao alkohol, tako da dubina propadanja koju je alkohol u stanju prouzročiti teško da se može nositi s propadanjem uslijed ikoje druge ovisnosti ili psihičkog poremećaja. Udio tih alkoholičara u sveukupnom pučanstvu sudjeluje sa zastupljenošću od čak 0,5 posto, a oni se, ako nisu na ulici kao alkoholičari – beskućnici, temeljno nalaze u psihijatrijskim ustanovama s mogućnošću duljeg boravka ili u različitim prihvatilištima socijalne skrbi.

Uz dopuštenje: Dr. Robert Torre: Alkoholizam: prijetnja i oporavak, Profil, Zagreb, 2015.

◄ početna

Alk. gl. 4/2017. (227) str. 1 - 5

 strana 6 ►

 

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.