POČETNA HSKLA ►►

 

 

 

Dostupni brojevi AlkGlas

1995 . 2014

Dostupni brojevi AlkGlas

2015 . -->

 

 

 

◄ strana 1

Alk. gl. 5-6/2017. dvobroj (228-9) str. 3 - 8

 strana 9

Dr. Robert Torre: Alkoholizam - prijetnja i oporavak

PIJENJEM IZAZVANI ZDRAVSTVENI PROBLEMI

ZDRAVSTVENI POREMEĆAJI IZRAVNO ILI NEIZRAVNO IZAZVANI (PREKOMJERNOM) KONZUMACIJOM ALKOHOLNIH PIĆA

Alkohol nije samo psihoaktivna supstancija nego i otrovna tvar, toksin koji oštećuje sva tkiva i organe tijela. Za razliku od drugih droga, alkohol oštećuje baš svaki organ i tkivo organizma. Umjereno pijenje umjereno šteti. Tako da osobe koje uopće ne piju boluju u manjoj mjeri od onih koji alkoholna pića piju u umjerenim količinama. Primjerice, ispijanja već jednog pića na dan uvećava vjerojatnost obolijevanja od raka jednjaka, popiti dva pića na dan uvelike uvećava rizik od nastanka oštećenja jetara, popiti tri pića na dan već spomenutom pridodaje povećan rizik oblijevanja od karcinoma usne šupljine. Ponavljani unos većih količina alkohola uz pogubne psihičke poremećaje, izaziva oštećenja i poremećaje u funkcioniranju svih organskih sustava, a posebice probavnog, srčano-krvožilnog te živčanog sustava.

Psihički poremećaji izazvani prekomjernim pijenjem: alkoholne amnezije, sumračna opita stanja, alkoholna koma, agresivni ispadi, alkoholna halucinoza, alkoholno ludilo (delirium tremens), alkoholni apstinencijski sindrom, alkoholno ludilo ljubomore, alkoholne depresije.

Bolesti probavnog sustava izazvane prekomjernim pijenjem: upala sluznice želuca i jednjaka, alkoholna žgaravica, mučnina, povraćanje, proljevi, ulkusna bolest želuca i dvanaesterca, upala gušterače, alkoholni dijabetes, povećanje jetara (alkoholni hepatitis), ciroza jetara, karcinomi svih dijelova probavnog sustava.

Bolesti srčano-krvožilnog sustava izazvane prekomjernim pijenjem: povišeni tlak, srčane aritimije, povišenje masnoća u krvi, anemije, povećani rizik obolijevanja od srčanog i moždanog udara.

Bolesti živčanog sustava izazvane prekomjernim pijenjem: oštećenje perifernih živaca, posebno nogu (alkoholna polineuropatija); alkoholna epilepsija; smetnje koncentracije, prisjećanja, upamćivanja i intelektualnih sposobnosti u cjelini vezanih uz oštećenje kore velikog mozga.

Oštećenja drugih organa izazvana prekomjernim pijenjem: spolna nemoć, sklonost ozljedama i padovima u opitom stanju s posljedičnim prijelomima, vanjskim krvarenjima, ali i ozljedama glave s moždanim krvarenjima koja nerijetko imaju smrtni ishod; opći pad imuniteta i povećana sklonost obolijevanju od zaraznih bolesti, ali i od karcinoma.

DOK SAM PIO, IMAO SAM OZBILJNE ZDRAVSTVENE PROBLEME

Imao sam ozbiljne zdravstvene probleme izazvane pijenjem. Godinama nisam spavao normalno. Boljelo bi me čitavo tijelo, a napose glava. Često sam povraćao, a onda odmah nastavljao piti. Mučila me kiselina i žgaravica u želucu od alkohola. Nerijetko sam povraćao samo kiselinu. Po nekoliko dana ne bih ništa jeo, samo bih pušio, pio kavu i alkohol. Probava mi je bila nikakva, a proljev svakodnevna pojava. Kod težih pijanstava znao sam se noću pomokriti, što me je posebno teško pogađalo i posramljivalo. Mučila su me stalna preznojavanja, zujanje u ušima, a kroz noć mi se priviđalo, morile su me halucinacije. Prečesto nisam bio siguran je li se što stvarno dogodilo, ili sam to samo sanjao. I noću sam sanjao kako pijem. Navečer prije spavanja planirao sam kako ću već ujutro ponovno piti. Za težih pijanstava mislio sam da ću umrijeti, da će mi srce prestati kucati, da će mi mozak eksplodirati. Navečer bih bio prepijan da ne bi mogao zaspati, ali nakon sat-dva sna bih se budio i više nisam mogao spavati. Bio sam dezorganiziran i nisam mogao kontrolirati misli. Osjećao sam da mi u glavi nekoliko osoba govori sasvim nevezane, nesuvisle rečenice i misli. Mozak mi je radio kao televizor koji stalno, sam od sebe, mijenja programe, a koji ne mogu isključiti. Razgovarao sam sam sa sobom, bez smisla i reda, preobražavajući se iz osobe u osobu. Vidio bih budan, otvorenih očiju, poznata i nepoznata lica, likove, životinjice koje bi skakale na mene, čuo glasove, krikove, imao osjećaj da mi netko ili nešto ulazi u sobu.

Snovi su mi bili morbidni košmari, teški, zbrkani, bizarni, nesuvisli, a jako stvarni i bolni. Budio sam se umoran i deprimiran, mučen jutarnjim mamurlucima i mučninama. Mozak mi nije funkcionirao najbolje: nisam pamtio, a zaboravljao sam stvari koje sam znao. Gubio sam dar orijentacije i apstraktnog mišljenja.

Damir F., Klub liječenih alkoholičara „Remetinec“, preuzeto iz Alkohološkog glasnika

KALORIJSKA VRIJEDNOST ALKOHOLA

Bez obzira na to što alkoholna pića imaju visoku kalorijsku vrijednost, osobe koje prekomjerno piju nisu deblje od osoba koje piju umjereno ili koje uopće ne piju. Pojedini alkoholičari čak 50 posto svojih kalorijskih potreba crpe iz alkohola, pretežito pretpostavljajući pijenje jelu. Budući da su pijenje pretpostavili jelu, budući da su preskakali obroke kako bi pili i budući da su pili kad su bili gladni, alkoholičari u pravilu nisu pretili (neki od njih imaju alkoholičarsku trbušnu pretilost, u supkulturnom žargonu alkoholičara donekle pogrešno, ali zato itekako duhovito nazvano „pivskim trbuhom“). Prekomjerno pijenje ne deblja u tolikoj mjeri tijelo koliko sam trbuh, i dovodi do abdominalne pretilosti. Po uspostavi apstinencije, alkoholičari u cjelini svakako više jedu, osjećaju i ne izgledaju više onako bolesno mršavo, ali tek rijetki od njih se do pretilosti nadebljaju. Gram čistog alkohola ima visoku 7,1 kaloriju, dok primjerice gram ugljikohidrata ima 4,5, a gram masti 9 kalorija. Neka od istraživanja pokazuju kako vino, za razliku od piva, ne deblja. No pijenje u pravilu, pa i ono prekomjerno, ne vodi k pretilosti. Alkoholičari svakako nisu teži od nealkoholičara, a mnogi su zapravo lakši. Alkoholičarke su u pravilu mršavije i lakše nego žene koje piju, a nisu alkoholičarke ili žene koje ne piju. Muškarci pak što više piju, to manje teže. K tome, alkoholičari ne vole i ne jedu slatko jer alkohol je do gađenja i mučnine nespojiv u kombinaciji sa slatkim. Male količine alkohola pobuđuju lučenje želučanih sokova, pokretljivost želuca, bude osjećaj gladi i djeluju aperitivno. Veće količine alkohola usporavaju pokretljivost želuca, nose i svoju znatnu kalorijsku vrijednost i potiskuju osjećaj gladi. Znači, u manjim količinama alkohol potiče, a u većim potiskuje apetit.

PIJENJEM IZAZVANA OŠTEĆENJA USNE ŠUPLJINE, JEDNJAKA, ŽELUCA I DVANAESTNIKA

Budući da se pije i budući da se po načinu unosa resorbira kroz probavni sustav, alkohol po sebi izaziva niz oštećenja u radu svih probavnih organa. Ako k tome pribrojimo činjenicu da alkoholičari pijenje pretpostavljaju jelu, to jest da jedu malo, rijetko, loše i neredovito, a da im se sam alkohol istodobno upliće i remeti procese probave, prehrane, iskorištenja i izlučivanja hrane, onda je jasno zašto upravo baš oni temeljno pate od bolesti organa probavnog sustava. Čak i kad jedu dovoljno i dovoljno kvalitetne namirnice, što često zbog njihovih  depriviranih ekonomskih mogućnosti nije slučaj, alkoholičari se čak i ona u rezultanti loše hrane jer zbog oštećenja organa probavnog trakta, u prvom redu oštećenja gušterače, jetara i sluznice želuca, nedovoljno iskorištavaju pojedine sastojke hrane, posebno vitamine i bjelančevine. Zbog manjka vitamina alkoholičari pate od upala jezika (glositis) i usne šupljine (stomatitis), karijesa i paradentoze. Alkoholičari imaju definitivno lošije zube od nealkoholičara. Alkohol usporava pokretljivost cjevastih organa probavnog sustava, među inima i ušća jednjaka, što dovodi do povrata hrane, bljuckanja, žgaravice i oštećenja sluznice jednjaka. Iako pije često i puno, alkoholičar gubi refleks povraćanja, bolje podnosi pijenje, pa čak i kad se napije, povraća gotovo neprimjetno rijetko. Alkoholičari pate i od upale jednjaka (kroničnog ezofagitisa). Mori ih žgaravica, osjećaj pečenja iza prsne kosti s poteškoćama gutanja. Nerijetko ujutro i natašte povraćaju sluz. Gastritis, (upala sluznice želuca) uzrok je jutarnjim mučninama i povraćanjima u alkoholičara. Jutarnje pijenje nakratko otklanja želučanu mučninu, a na duge staze, naravno, dodatno iritira sluznicu želuca i pogoršava alkoholni gastritis. Većina alkoholičara pati od upale sluznice jednjaka i želuca, a manji broj njih pijenje dovodi do oštećenja jednjaka i želuca s krvarenjima (erozivni ezofagitis i gastritis). Pojava ulkusne bolesti, vrijeda želuca ili dvanaesnika, više je nego visoka u alkoholičara.

ALKOHOLNI PANKREATITIS I DIJABETES

Alkohol priječi razgradnju hrane sniženjem sekrecije probavnih enzima gušterače. On potom onemogućuje resorpciju hrane jer oštećuje sluznicu želuca i tankog crijeva. No čak i onom dijelu hrane koja se resorbira i probavi, alkohol onemogućuje punu razgradnju, pohranu i ekskreciju. Pijenje smanjuje resorpciju pojedinih hranjivih sastojaka poput šećera, aminokiselina, kalcija, vitamina B9 (folne kiseline) i vitamina B1 i B12, što je izravno odgovorno za metaboličke deficite i pothranjenost tako tipičnu za alkoholičare. S druge strane, pothranjenost usporava razgradnju alkohola u jetrima. Gušterača dugogodišnjih alkoholičara u znatno manjoj mjeri luči probavne enzime, pa oni slabije probavljaju hranu, sukladno čemu su im stolice nerijetko proljevaste (tzv. alkoholni proljevi), s višom zastupljenosti masti, dok oni sami gube na težini. Prekomjerno pijenje izaziva akutne i/ili kronične upale i razara tkivo gušterače, oštećujući s jedne strane njenu probavnu funkciju, a s druge strane kapacitet gušterače da luči inzulin, što prouzročuje nastanak alkoholičarskog dijabetesa. Akutnu upalu gušterače doživljava pet do 10 posto dugogodišnjih alkoholičara, uz naznaku da kronična upala gušterače može nastati i bez prethodne epizode akutnog pankreatitisa. Oko 65 posto svih upala gušterače izazvano je prekomjernim pijenjem. Ukliješteni kamenci u žučovodu i prekomjerno pijenje glavni su uzročni čimbenici upale gušterače(akutnog pankreatitisa). Akutna upala gušterače je po život opasno stanje s visokom stopom smrtnosti između 20 i 30 posto oboljelih. Stopa smrtnosti od upale gušterače raste proporcionalno rastu ukupne potrošnje alkoholnih pića. S porastom potrošnje alkohola za 1 litru čistog alkohola po stanovniku u nekoj zajednici, smrtnost od alkoholom izazvane upale gušterače raste za 10 do 15 posto. Upala gušterače u svom akutnom obliku po život je opasno stanje, a u kronificiranom obliku polako, ali sigurno razara korisno tkivo gušterače. Time s jedne strane gušterača ne može lučiti probavne enzime ni probavljati hranu kako treba, a s druge strane gušterača počinje manjkavo lučiti svoj hormon inzulin pa dolazi do razvoja alkoholnom ovisnošću izazvanog dijabetesa. Oko trećine alkoholičara s upalom gušterače, zbog oštećenja aktivnog tkiva gušterače, razvija šećernu bolest, tzv. alkoholni dijabetes. No nisu samo jetra, nego je i gušterača u žena znatno osjetljivija na štetne učinke alkohola u odnosu na gušteraču muškaraca koji piju.

„MASNA“ ALKOHOLIČARSKA JETRA

Prekomjerno pijenje remeti rad jetara i dovodi do nakupljanja masti i proteina u jetrenim stanicama, do povećanja i masne transformacije jetara. Ta tzv. masna alkoholičarska jetra toliko su uvećana da znaju težiti i do 5 kilograma. Oštećenje jetara u alkoholičara godinama postoji, a da se ne očituju jasno vidljivim razmacima, podmuklo bezbolno napreduje i u pravilu se prije otkriva akcidentalno pri laboratorijskoj analizi izvađene krvi zbog ovog ili onog razloga nego klinički. Sam alkohol izravno je toksičan za jetra. Oko 90 posto alkoholičara ima masno promijenjena i povećana jetra, više od 20 posto njih razvija alkoholni hepatitis, a oko 15 posto alkoholičara obolijeva od ciroze jetara. Masno promijenjena jetra još su uvelike dobroćudna bolest koja prolazi ubrzo po prestanku pića, alkoholni hepatitis također je u pravilu bolest koja se, doduše u nešto sporijem ritmu, razgrađuje po uspostavi apstinencije, ali čak ciroza jetara, koja je inače progresivna i smrtonosna bolest, u znatnoj mjeri se zaustavlja u daljnjoj progresiji u alkoholičara koji su uspostavili apstinenciju. Praktički svi ovisnici o alkoholu, njih 90 posto, imaju blaže funkcionalno i izlječivo oštećenje jetara (tzv. uvećana alkoholičarska „masna“ jetra),, dok tek u 10 do 20 posto njih oštećenje jetara postaje nepovratno i neizlječivo i vodi stvaranju ožiljkastog tkiva, kvrčenju i smanjenju ili cirozi jetara.  Trećinaosoba s povećanim i masno promijenjenim jetrima daljnjim pijenjem razvit će alkoholni hepatitis, otprilike trećina osoba s alkoholnim hepatitisom, ako nastavi piti, razvit će alkoholnu cirozu jetara, a 10 posto oboljelih od alkoholne ciroze jetara razvit će smrtonosni karcinom jetara. A najvažniji čimbenik koji dovodi do alkoholne bolesti jetara jest količina popijenog alkohola. Dakle, bez obzira na obrasce pijenja ili vrstu i kvalitetu pića koja se piju, ako količina ukupno popijenog alkohola prijeđe kritičnu razinu, nastat će oštećenje jetara, tim veće što je količina popijenog alkohola veća. Računa se da ta razina iznosi oko 600 litara čistog alkohola za muškarce te oko 150 do 300 litara za žene. Alkoholičari s oštećenjem jetara na prosječnoj dnevnoj osnovi pili su kroz deset do dvanaest godina najmanje 40 do 80 grama alkohola dnevno. A da bi se razvila ciroza jetara, potrebno je minimalno pet, a obično barem deset godina na prosječnoj dnevnoj osnovi piti 160 grama alkohola dnevno. A ako znamo da alkoholni ekvivalent za 10 grama čistog alkohola odgovara količini od 0,3 dcl žestokog alkoholnog pića ili 1 dcl vina ili 2,5 dcl piva, onda bi prosječna približna dnevna količina do 40 do 80 grama alkohola koju valja dnevno popiti kroz barem 10 godina da bi nastalo oštećenje jetara, odgovarala prosječnoj dnevnoj količini od 2 dcl žestokih alkoholnih pića, 7,5 dcl vina ili 2 litre piva.

ALKOHOLNA CIROZA JETARA

Stopa smrtnosti zbog jetrene ciroze među pučanstvom rate kako raste ukupna potrošnja alkoholnih pića po stanovniku. S porastom prosječne potrošnje za 1 litru čistog alkohola po stanovniku, smrtnost od ciroze jetara raste za 17 posto među muškarcima, a za 13 posto među ženama. Dvije trećine jetrenih ciroza izazvano je konzumacijom alkoholnih pića, a cirotično zakazivanje jetara četvrti je po redu uzrok smrtnosti među radno sposobnim muškim pučanstvom. Alkoholna ciroza jetara nastaje u 10 do 30 posto teških alkoholičara, i to obično nakon barem petnaestak godina svakodnevnog prekomjernog pijenja, i to u pravilu izrazito velikih količina alkoholnih pića (prosječno dnevno barem dvije litre vina ili pola litre žestokih alkoholnih pića). Ciroza je oblik zakazivanja jetara  karakteriziran nadomještajem korisnog jetrenog nekorisnim vezanim tkivom, koje dovodi do ožiljavanja i kvrčenja jetara. Vezivno ožiljavanje jetara dovodi u lošem smislu do smanjenjapo život važnog jetrenog u korist bujanja nekorisnog vezivnog tkiva te kvrčenju i pregranje jetara tračcima veziva. Zbog toga dolazi do porasta tlaka i zastoj krvi u jetrenom krvotoku, što dovodi do proširenja stijenki žila što oblažu jednjak, pa i do njhova posljedičnog pucanja i smrtonosnog krvarenja. Vezivno ožiljavanje remeti krvotok jetara, dovodi do zastoja krvi u jetrima, do proširenja jetrenih vena i na kraju do nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini, ascitesa ili tzv. vodene bolesti, kao znaka uznapredovale jetrene ciroze. Alkoholičari s težim oštećenjem jetara žućkaste su kože i bjeloočnica, stolica im je svjetlija, a mokraća tamnija, povećana jetra im napinju jetrenu ovojnicu, što izaziva bolni pritisak pod desnim rebrenim lukom. Kao komplikacija uznapredovale ciroze i zakazivanja jetara nastaje i oštećenje mozga (hepatička encefalopatija). Jedino je apsolutnom i doživotnom apstinencijom od alkoholnih pića moguće zaustaviti u napretku blaži oblik ciroze jetara u alkoholičara i time znatno uvećati njihovu duljinu očekivanog života. Jer jetra imaju veliku sposobnost samoobnavljanja, a svoje funkcije posve zadovoljavajuće obavljaju čak i kada je očuvana tek polovica jetrenog tkiva. U prehrani se alkoholičari s oštećenjem jetre imaju pridržavati dijete bogate bjelančevinama i vitaminima B-skupine. Prognoza alkoholičara s uznapredovalom cirozom jetara nije baš previše povoljna: tek 50 posto alkoholičara s cirozom preživljava razdoblje duže od 5 godina, a kao uzroci smrti prevladavaju masivno krvarenje iz vena jednjaka i jetrena encefalopatija. Uz naznaku da je u onoj polovici preživjelih 68 posto alkoholičara s cirozom koji su prestali, a tek 32 posto njih koji su nastavili piti. Za nasmrt bolesne alkoholičare s nepopravljivo teškom jetrenom cirozom transplantacija jetara jedini je način produljenja životnog vijeka.

PREHRANA ALKOHOLIČARA S BOLESNIM JETRIMA

U prehrani alkoholičara s oštećenjem jetara preporučuju se posno meso i riba, a suhomesnate proizvode, svinjetinu, kobasice trebalo bi izbjegavati. Hranu valja kuhati, pirjati ili peći, a izbjegavati prženje ili pohanje. Od povrća se preporučuju krumpir, špinat, zelena salata, mrkva, cikla, blitva, cvjetača, šparoge i to bilo u kuhanom, pirjanom ili svježem obliku kao što je salata. Grah, kelj, kupus, luk, krastavci, češnjak i paprika pripadaju vrstama povrća koje treba izbjegavati. Masne i juhe spravljene od tvorničkih koncentrata valja izbjegavati, a umjesto njih jesti juhe od mesa, rajčice i prežgane juhe od masnoća prednost valja dati biljnom ulju, margarinu, nemasnom vrhnju, a svinjsku mast, majonezu i pripremu hrane na već upotrijebljenom ulju treba izbjegavati. Od začina dopušteni su: peršin, limun, kopar, bosiljak i blagi ocat, a štetni su papar, senf, ljuta paprika, kao i svi industrijski začini i dodaci jelima. Od mliječnih proizvoda preporučuju se svježi sir i nemasni jogurt, a izbjegavati valja masne i suhe sireve. Masni kolači bogati orasima, bademima i čokoladom također su zabranjeni. Piti se smiju blagi čajevi, prirodni voćni sokovi, a gazirana bezalkoholna pića valja izbjegavati.

Uz dopuštenje: Dr. Robert Torre: Alkoholizam: prijetnja i oporavak, Profil, Zagreb, 2015. str. 103-110

Dr. Robert Torre: Kockanje - kako protiv ovisnosti

POZITIVNA ISKUSTVA S KOCKANJEM

Da kockanje isključivo šteti, da uzrokuje momentalnu socijalnu i zdravstvenu propast osobe koja kocka, nitko živ ne bi kockao.

Ali, stvar oko kockanja stoji upravo suprotno. Dugo vremena pozitivni učinci kockanja prevažu nad onim negativnima. Isto tako, dok neposredna okolina još nije raskrinkala osobu “koja voli kockati” zapravo kao ovisnika o kockanju, njegova ovisnost ostaje u fazi socijalne nevidljivosti. Pa ne postoje ni činitelji društvene osude kockanja, koji kockaru uvelike zagorčavaju život.

Svoju tamnu stranu kockanje pokazuje tek naknadno, i upravo u tome se očituje magnetizam udice kojom kocka vabi svoje žrtve.

Ljudi kockaju iz stotine banalnih i posvema razumljivih razloga: zato jer im kockanje pomaže u upoznavanju i sretanju ljudi, kao način na koji se socijaliziraju s prijateljima. Kockaju zato je su onda manje napeti; zato jer im kockanje pomaže da se oraspolože, zaborave probleme i osjećaju se manje depresivno ili dosadno. Zato jer je kockanje jedna od rijetkih stvari koja čini da se napokon osjećaju dobro i da im bude dobro. I na kraju krajeva, kockaju zato jer se nadaju zaradi i dobitku na kocki.

Kockanje čini život uzbudljivim, dinamičnijim, daje mu jednu boju bez koje bi svijet bio siromašniji. Kockanjem se stvarnosti prilazi na jedan drugačiji i uzbudljiviji način. Kockanje dosadu pretvara u uzbuđenje, životni bol u spokoj ili u gorem slučaju u anesteziranu ravnodušnost, nemoć u osjećaj snage. Kockanje otvara mogućnost premoštenja jaza između želja i mogućnosti. Između onoga što jest i onoga što bi trebalo biti, stavljajući kockara u iluziju da je još uvijek sve moguće.

Sljedeće valja reći jasno: ljudi ne kockaju s namjerom da se unište u financijskom, socijalnom i psihološkom pogledu. I ne kockaju zato da svom životu oduzmu svaku suvisliju životnu perspektivu. Sve to su neželjene nuzgredne pojave patološkog kockanja i svaki kockar ih nastoji izbjeći, odgoditi ili barem ublažiti.

Ljudi ne kockaju zato što su ludi, glupi, neodgojeni ili neprosvijećeni. Niti zbog nekakvih trauma iz djetinjstva,  niti zato što potječu iz disfunkcionalne obitelji. Nego iz prostog razloga jer im kockanje pruža užitak i zabavu, uz istodobnu mogućnost dobitka.

Kockaju radi zabave i užitka, kockaju se da bi se međusobno bolje osjetili i družili. Kockaju da bi se opustili i da bi se zaboravili. Da bi ružnu stvarnost stavili van snage, ili još bolje, da bi je pregorjeli kroz dobitke.

Na kraju krajeva, ljudi kockaju jer kockanjem liječe svoje psihičke tegobe. Kockaju kako bi se prestali osjećati nedostostojno, jadno, napeto i depresivno. Kako bi se napokon osjećali slobodnim i živim u pravom smislu te riječi. Te kako bi doživjeli egzaltaciju i ekstazu, i kako bi manjkavosti svojega bića nadopunili bićem kockara.

Ljudi kockaju, jer lakomisleno smatraju da priča o postajanju ovisnim za njih ne vrijedi.  Jer oni dakako znaju kockati, pa zato mogu kockati. Ovisnost se uvijek događa drugima.  Onima koji nisu dorasli izazovima svijeta kockanja. A istodobno ne primjećuju da se kockanje polako uvlači u sve pore njihova života.

Privlačna snaga kockanja leži u činjenici da oslobađa od osjećaja unutarnje praznine, iscrpljenosti, umora, depresije i dosade. Kockarsko uzbuđenje i euforija jednostavno pune osobu naletima životnog poleta i snage: intelektualnom brzinom, svježinom i bistrinom. Sve spomenuto prati osjećaj svemoći, slobode i lakoće da se učini i postigne sve. U euforičnoj fazi kockanja svatko daje ono najbolje od sebe, te prepun samopouzdanja i snage, sjaji u svom najboljem svjetlu, u najvećem naponu psihičkih i fizičkih potencijala.

Osoba koja kocka zaljubljuje se u tu narcistički uljepšanu i idealiziranu sliku sebe kao uspješnog kockara. Odnosno zaljubljuje se u kockanje koje tu sliku omogućava. Tko se jednom tako osjeti, po automatizmu bi se želio stalno tako osjećati. No euforija kockanja je kratka i slatka. Po gubitku slijedi je depresija otrežnjenja i ružnog buđenja u stvarnosti, koja stoga okida nezasitnu potrebu za ponovnim udarom kockarskog uzbuđenja, u koji se zaljubljuje i kojem od sada nadalje robuje.

No, tolerancija na kockanje brzo raste. Što znači da su potrebne sve veće svote da bi se polučilo isti učinak. Ali i da su željeni učinci kockanja sve kraći, sve bljeđi i sve manje nalik onima žuđenim, prvotnim.

Kockar živi kroz kockanje, za kockanje i kockanje je njegov život. Oduzeti mu kockanje isto je što i lišiti ga suštinske vrste svijesti koja ga određuje. Kockanje je u tolikoj mjeri tvrdokorna strast da možemo kazati kako ni živjeti se ne mora, ali kockati se mora.

Kockanje je temeljni regulator emotivnog života kockara. On uopće ne može u učinkovitom smislu biti a da ne kocka. Utoliko je jasno zašto ga se tako teško odriče i iznalazi zamjenska, uvijek više nego blijeda, zadovoljstva.

Kockar gaji erotski odnos prema kockanju. U njega želja da se bude i želja da se kocka leže vrlo blizu. Doduše, nije nužno biti kockar da bi se o kockanju moglo suditi iz prve ruke, ali neka se ne zavarava da je upoznao kockanje tko kod nema barem jednogodišnje razdoblje svakodnevnog učestalog kockanja.

Kockar isprva kocka i uživa u kockanju sporadično i prigodno. Potom, zaveden  ugodom kockanja shvaća da na način na koji mu je dobro kad kocka povremeno, moglo biti stalno dobro ako kocka stalno. Kad shvati kako samo lagodan i neodgovorno lijep može biti baš svaki dan, ako ga provede kockajući (posebno ako usput nešto i zaradi).

Isprva mu je cjelodnevnom preokupiranošću kockanjem, ispunjen tek po koji dan u tjednu, a onda se kockanje postaje svakodnevnicom svih dana u tjednu. Dok naposljetku ne postane dominantnom dnevnom aktivnošću kockara.

Doduše, tek se život malog broja okorjelih kockara može svesti na ništa drugo doli kockanje. Većina njih patološki kocka na način da još posvema zadovoljavajuće životno, obiteljski i radno funkcionira.

Kroz intimni odnos s kockanjem kockar zamjenjuje intimnost neostvarenu s ljudima. Kockar je u svojevrsnom ljubavnom odnosu s kockanjem. Ljube se sve dok se ne zaljube, a onda se posvade i zamrze. I jedno drugom čine samo zlo i samo loše.  

Tko voli kockati, zaljubi se u kockanje i kocka sve dok ne oboli od kockanja. I kocka sve dok ta ljubav ne počne razarati sve najvrjednije do čega mu je životno stalo. I tek  tada on ozbiljno i iskreno pomišlja prestati kockati.

Patološko kockanje je u prvom redu emotivni poremećaj. Kockari su temeljno emotivno nezrele i labilne osobe, koje ne žele i/ili ne mogu prihvatiti i pristati na stvarnost. Sa sobom su najbliži i najkomotniji dok kockaju, dok su u “akciji”.

Iza fasade osobnosti u kojoj su nerijetko socijalno i psihološki neupadni, bolest može dugo vremena neometano pustošiti osobnost kockara.

Kockar često infantilno narcistički sanjari konzumerističke snove o bogatstvu, kroz koje postaje netko, postaje nešto. Niti jedan dobiveni iznos sam po sebi nije dovoljan, već je  samo sagledan kao polog za daljnja ulaganja, za daljnje kockanje.

Kada god mu se svijet pokaže u svom prezahtjevnom licu, kockar spas traži kroz bijeg u  nestvarne grandomanske kockarske sanjarije. No po okončanju epizode kockanja, on pada natrag u onaj isti svijet od kojeg je kockanjem želio pobjeći.

Kockar je volio i želio kockati, ali se nije želio prokockati i nije želio postati kockar. Zašto se neke osobe koje kockaju prokockaju a neke ne, ne može se svesti na puki odgovor da je tome tako iz razloga što puno kockaju i što vole kockati. Naime, ima ljudi koji vole kockati i koji puno kockaju, pa se opet ne prokockaju, nego doživotno ostaju funkcionalnim kockarima. Ali svakako da su osobe, koje se emotivno ulažu u igre na sreću, pod rizikom razvoja ovisnosti o njima. Isto tako, osobe koje drže da im igranje ide bolje i da mogu što drugi ne mogu jer poznaju načine, i jer su predodređeni za dobitak, svakako su osobe s povećanim rizikom razvoja kockarske ovisnosti. 

S druge strane, ima osoba koje se rano prokockaju. Koje se brzo prokockaju, koje se zbog kockanja socijalno i psihološki upadno ponašanju. Stoga sigurno da nije sve ni u kockanju, nego u sprezi kockanja i osobe koja kocka.

Niti svi kockaju na isti način, niti se svima događaju iste stvari kad kockaju. Netko bolje tolerira kockanje u psihološkom, a netko bolje u financijskom i socijalnom smislu.

Kockati, voljeti kockati, ne znači isto što i biti ovisan.

Biti ovisan o kockanju znači:

    - uvijek kockati više nego što se namjeravalo;

    - više puta neuspješno pokušavati prestati kockati;

    - kockanja radi zatajiti na nekoj od važnijih životnih ravni;

    - kockati za sve veće iznose sa sve manje užitka u kockanju;

    - osjećati se nervoznim, depresivnim i jadnim ako se ne kocka;

    - i na kraju, osjećati grižnju savjesti nakon kockanja, a potom kockati

      opet i opet kako bi se isti taj osjećaj odagnalo.

NAPUTCI ODGOVORNOG KOCKANJA

U kockanju je dobitak slučaj, a gubitak pravilo. Tko je dobio, ako nastavi kockati, izgubit će dobiveno. Kocka se radi zabave, a ne radi dobitka. A budući da svaka zabava košta, na kockanju se gubi. 

Prije kockanja odlučite koliko dugo i za koji iznos ćete kockati, i pridržavajte se prvotne odluke (ne dopustite da sama situacija kockanja odlučuje koliko ćete kockati).

Pazite kojom brzinom kockate: kockajte polako, s razmacima između pojedinih igranja. Ako već kockate, nastojte kockati za manje iznose i uplate.

Nikad ne kockajte tek tako, zato jer vam je dosadno i nemate što drugo  raditi.

Ne kockajte sami.

Ne silite nikoga kockati.

A ako ste zabrinuti za svoje kockanje, bilježite, po danima i tjednima, koliko kockate.

Uz dopuštenje: Dr. Robert Torre: Kockanje – kako protiv ovisnosti, Profil knjiga, Zagreb, 2017.

◄ strana 1

Alk. gl. 5-6/2017. dvobroj (228-9) str. 3 - 8

 strana 9

 

Nakladnici: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                     Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Adresa uredništva: KBC „Sestre milosrdnice“, Klinika za psihijatriju Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, tel. 3787-734

Službene stranice HSKLA:  http://www.hskla.hr/

Alkohološki glasnici do 2015: http://www.hskla.hr/ag/        Alkohološki glasnici od 2015: http://www.hskla.hr/ag1/

Glavna i odgovorna urednica: Mirjana Halužan, e-mail: haluzan.mirjana@gmail.com

Zamjenik glavnog urednika: Zoran Zoričić

Tehnički urednik: Dražen Žagi, e-mail: drazen.zagi@bj.t-com.hr

Urednik Internet izdanja: Juraj Cesarec, e-mail: dusicaizvor@net.hr

Urednički odbor:  Š. Bedeniković, D. Cesarec, S. Jelić, E. Kovačević, D.Bratuša, K. Radat, M.Livić, M.Tovarloža, J.Znaor.

Izlazi mjesečno ili dvomjesečno

IBAN ZKLAZ: HR1123400091100137559, s naznakom “za Alkoholoski glasnik”.

Tisak: Kalida d.o.o.