ZBORNIK STRUČNIH RADOVA ALKOHOLOŠKOG GLASNIKA - PRIRUČNIK

UREDNICA Mr. sc. dr. Vesna Golik-Gruber

IZDAVAČI         Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

                                 Zajednica klubova liječenih alkoholičara Zagreb

 

Zagreb, 2003.

 

 

 

ZBORNIK

predgovor
recenzije

Sadržaj:

POGLAVLJA
članci
indeks autora

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

 

 

 

IZ MEDICINE

Dr. Ema N. Gruber

ALKOHOLOM UZROKOVANA POLINEUROPATIJA

Polineuropatija je naziv za upalne i degenerativne promjene živaca na periferiji ljudskog organizma (ruke i noge, njihovi distalni dijelovi).

Dugogodišnje pijenje alkohola uzrokuje oštećenje živčanog sustava. Vrsta alkohola pri tome ne igra nikakvu ulogu. Uz alkohol očituju se i poremećaji prehrane (nedostatak vitamina B12 i B1) kao uzročni čimbenici.

Bolest se pojavljuje obostrano, često simetrično. Simptomi počinju postupno. Osjetni simptomi su  mravci i trnci u nogama, osjećaj odrvenjelosti, žarenja, utrnulosti i stezanja. Može nastati smanjenje osjeta dodira i osjeta na položaj kretanja. Motorički simptomi se, u lakšim slučajevima, sastoje od pareze a u teškim slučajevima i od potpune kljenuti (paralize) mišića udova. Na tim mišićima nastaje atrofija i smanjenje grube mišićne snage. Mišići su bolni na dodir i pritisak. Mogu se razviti vazomotoričke i trofičke promjene na distalnim krajevima udova (slika l). Promjene se očituju hladnoćom i cijanozom, edemom, poremećajem kože i mišića. Te se promjene nazivaju akropatija uleceromutilans ili Mb. Thevenard. Često se zamjenjuju sa flegmonom (gnojna upala  kože i  potkožja   uzrokovana bakterijom staphylococcusom aureus) ili sa smetnjama cirkulacije u smislu postrombotskog sindroma (promjene nakon tromboze vena) nakon kronične venske insuficijencije.

Naravno, u oba se slučaja terapija razlikuje od terapije koja je potrebna, budući da se zapravo radi o toksičnoj polineuropatiji. Ako se pojavi na stopalima (što je najčešće slučaj), treba učiniti rendgen stopala u dva smjera, redovito kupati stopala u blagoj otopini soli, a nakon kupke na otvorene rane lokalno stavljati obloge betadina. Klasična je terapijska primjena vitamina B i, naravno, apstinencija od alkohola, koje se primjenjuju u svim slučajevima alkoholne polineuropatije.

Ne treba čekati da se promjene toliko razviju da je jedino rješenje amputacija. 

Ponovno se polineuropatija javlja s ponovnim uzimanjem alkohola. Nerijetko nastaje s drugim alkoholom izazvanim poremećajima mozga (delirium tremens, Korsakowljev sindrom ili Wernickeova hemoragijska polioencefalopatija).

KARCINOM SLUZNICE USNE ŠUPLJINE
Usna šupljina obuhvaća područje između usana, obraza, nepca i ždrijela. Šupljina je obložena sluznicom iz čijih se epitelnih stanica razvija planocelularni karcinom. To je najčešće maligni tumor usne šupljine.

Iako je etiologija raka nepoznata, epidemiološki podaci jasno upućuju na to da je karcinom sluznice usne šupljine prvenstveno bolest osoba koje redovito konzumiraju alkohol i puše, češće u muškaraca iznad 40 godina. Danas se kao uzrok raka više ne smatraju pokvareni zubi, proteza, loša higijena usne šupljine ili iritirajući oštri zubi. Kod nas žvakanje duhana nema veliki značaj. Bez obzira gdje u usnoj šupljini, karcinom uvijek započinje kao lezija (ranica) na sluznici. Pojavljuje se kao prekancerozna lezija (neposredno prije karcinoma) u obliku eritroplakije (crvena lezija) ili lenkoplakije (bijela lezija). Treba napomenuti da nisu sve bijele lezije pred stadij karcinoma, što je bitno za ranu dijagnozu. Karcinom se najčešće pojavljuje na dnu usta, na jeziku i iza kutnjaka i umnjaka (retromolarno). Iako se radi o tumoru koji je dobro pristupačan za inspekciju (pregled golim okom), kod nas se otkriva tek u 25% slučajeva. Većinom je povećani limfni čvor na vratu prvo simptom. Tumor na dnu usne šupljine (ispod jezika) može izazvati zastoj sline i otekline submandubularne žlijezde (jedna od žlijezda slinovnica) jer se uraste u njen izvodni kanal. Širenjem tumor zahvaća i jezik i zubno meso i samu čeljust. Važno je da pri pregledu usne šupljine, zato bolesnik podigne jezik da bi se tumor što ranije uočio.

Ako se tumor nalazi na jeziku (s njegove bočne strane) on počinje kao crvena ranica i peče pri uzimanju začinjene hrane. Kasnije jezik postaje teže pokretan, a metastaze su česte zbog neprestanog pomicanja jezika. Treba napomenuti da nisu sve ranice na jeziku karcinomi, najčešće nisu, ali dugotrajne lezije uzdignutih rubova svakako treba pregledati liječnik.

Tumor na dijelu usne šupljine iza kutnjaka (retromolarno) izaziva refleksnu bol u uhu smetnje pri gutanju i otežano otvaranje usta. Širi se na krajnike i na jezik.

Karcinom se dijagnosticira inspekcijom i biopsijom (komadić tkiva se pregleda mikroskopom).

Liječi se kirurški, zračenjem ili kombinirano Mali tumori (do 2 cm) bez metastaze na vratu mogu se u visokom postotku (80%) izliječiti operacijom. Ako je tumor do 4 cm veličine, u 50% slučajeva operacija je isto uspješna.

Opsežniji tumori traže commando operaciju (odstranjuje se tumor, limfni čvorovi iste strane vrata i dio donje čeljusti, jugularne vene, vratni mišić i žlijezde slinovnice). Provodi se i postoperativno zračenje. Izgledi za izlječenje su svega 20%. Značajnu ulogu u liječenju ima što ranija dijagnoza tumora (otkrivanje) i naravno preventiva (sprečavanje pojave tumora tako da se uklone uzroci koji do njega dovode).

 KRVARENJE IZ VARIKOZITETA JEDNJAKA

Varikoziteti jednjaka su proširene vene jednjaka koje nastaju zbog povišenog tlaka u venama jetre. Javljaju se u kroničnih alkoholičara cirotičara, čija je jetra oštećena i vezivo promijenjeno. Jetrene vene su sužene pa se krv tog područja vodi venama jednjaka koje se šire.

Krvarenje iz vena jednjaka u 50% slučajeva ima smrtni ishod. Najčešće povod za krvarenje su kašljanje, kihanje i povraćanje, gdje dolazi do kratkotrajnog i naglog povišenja tlaka u žilama i pucanja stjenke žile. Krvarenje se manifestira povraćanjem krvi, krvlju u stolici i znakovima hemoragičnog šoka (znojenje, bljedilo, ubrzani puls).

Bolest dijagnosticiramo ezofogogastroskopijom (pregled pomoću gumene cijevi), kojom otkrivamo mjesto krvarenja, a ponekad možemo i spriječiti daljnje krvarenje sklerozacijom i fotokoagulacijom (žila se slijepi i zatvori). Liječenje može biti konzervativno (lijekovi, nadoknada krvi, tamponada, laktuloze) ili kirurško. Operativnim postupcima podvežu se proširene vene, rade se šant operacije za snižavanje tlaka u jetrenicu venama, ili se izrezuje dio jednjaka sa pripadajućim venama. Vrsta postupka ovisi o stupnju bolesti. Prognoza bolesti ovisi o općem stanju bolesnika i stupnju ciroze jetre.

ALKOHOLIZAM - RIZIČNI FAKTOR ZA URIČNU DIJATEZU ILI GIHT

Urična dijateza je sklonost organizma prema nakupljanju mokraćne kiseline u krvi te njenom odlaganju u obliku soli mokraćne kiseline u gotovo sve organe i organske sisteme. Uzrok povišenju mokraćne kiseline u krvi (acidum uricum u laboratorijskim nalazima) nalazi se u poremećaju metabolizma purina.  Purin je aminokiselina koja je i inače prisutna u našem organizmu te se u normalnim uvjetima razgrađuje metaboličkim procesima, na taj način neutralizira i odstranjuje iz organizma. Aminokiseline nam služe za izgradnju proteina od kojih se sastoji naš organizam a mogu služiti i kao dodatni izvor energije. Neke aminokiseline unosimo hranom a neke biokemijskim procesima stvaramo u organizmu.

Poremećaji metabolizma purina primarnog tipa rezultat su nasljednog defekta (oštećenje gena), pojavljuju se kod bliskih rođaka, otkrivaju se u ranijoj životnoj dobi i nisu tako česti.

Poremećaji metabolizma purina sekundarnog tipa znatno su češći a nastaju u različitim bolestima i stanjima (tablica 1).

U praksi  nalazimo bolesnike s asimptomatskom hiperuricemijom (povišena mokraćna kiselina u krvi bez izraženih simptoma), bolesnike s akutnim napadom urolitijaze (napad bubrežnih kolika zbog kamenaca koji nastaju od soli mokraćne kiseline koje se talože u bubrezima), bolesnike s ireparabilnim (nepopravljivim) deformacijama koštano-mišićnog sustava te bolesnike sa strukturnim i funkcionalnim promjenama mnogih drugih organa i sustava u kojima se odlaže mokraćna kiselina i njene soli.

Čimbenici koji provokativno djeluju na pojavu akutnog napada gihta jesu: trauma određenog zgloba ili čak svaka fizička trauma ili stres, hladnoća, vlaga, alkoholna pića, gubitak krvi, neki lijekovi (inzulin, dijuretici, soli zlata, acetilsalicilna kiselina čak i do tri grama dnevno...) te neka rizična hrana kao sardine, kavijar, ikra, sok pečenja, ekstrakt mesa, iznutrice, suhomesnati proizvodi, pa se u slučaju urične dijateze - sklonosti organizma prema nakupljanju mokraćne kiseline iz brojnih razloga (tablica 1), preporučuje izbjegavanje ovih čimbenika.

Tablica l. Bolesti  i stanja koja pogoduju nastanku gihta.                                                

Bolesti bubrega koji ne mogu eliminirati mokraćnu kiselinu

Bolesti stvaranja obilja nukleoproteina 

policitemija, leukoza, perniciozna anemija, hemolitična anemija, multipli mijelom,  neki tumori

Uzimanje lijekova koji ometaju izlučivanje urotraktom

acetilsalicilna kiselina (Andol, Aspirin), sulfonamidi (Sinersul), pirazinamidi

Ostale bolesti

hipotireoza, šećerna bolest, psorijaza, alkoholizam, hiperlipoproteinemija (povišene masnoće), debljina, ateroskleroza, gladovanje te preobilno uživanje rizične hrane u zdravih ljudi i sl.

Akutni napadaj gihta u zglobovima naziva se urički artritis. To je recidivirajući (ponavljajući) napadaj upale zglobova, nastaje naglo a praćen je izrazito jakom boli, oteklinom, crvenilom i oštećenjem funkcije zgloba. Sedimentacija je povišena a često su povišeni i temperatura i leukociti. Najčešće zahvaćeni zglobovi u organizmu su metatarzofalangealni zglob palca noge i prsta do njega, gležanj, distalni ručni zglobovi, koljeno, lakat itd.

Upaljeni zglob je vrlo topao, takav ostaje oko četrnaest dana (ako nije liječen), nakon toga znakovi bolesti prestaju da bi se funkcija zgloba vratila na normalu. Sljedeći napadaj može nastati nakon nekoliko mjeseci ili godina i tada govorimo o kroničnom uričkom artritisu.

Urati (soli mokraćne kiseline) talože se i u tetive i ligamente, dlanove, skleru, iris, jezik, srce, prepucij, vjeđe, uške, kožu, mozak i srce te drugdje, gdje se stvaraju upalne  i degenerativne promjene koje smetaju i onemogućuju rad organa. U bubrezima se talože u obliku kamenaca ali i u bubrežnim krvnim žilama te parenhimu tako da imamo nefropatije, nefroskleroze, fibroze, nefrolitijaze i pijelonefritise (upale bubrega).

Urična dijateza dijagnosticira se  ovim kriterijima: trodnevna dijeta bez nukleoproteina, nalaz urata u tofusima i aspiracijskom materijalu dekompenziranog zgloba, dokazivanjem uratnih kamenaca iz urotrakta, rtg pretragom kostiju te tipičnim napadajem gihta.

Terapija akutnog gihta je indometacin ili fenilbutazon, mirovanje, laktovegetabilna dijeta, alkalna voda, soda bikarbona, 2-3 litre tekućine dnevno, samo 1 g bjelančevina po kg težine.

Za kontrolu hiperuricemije dajemo urikozurik Probenecid, a ako je bubrežna funkcija slaba, daje se Alopurinol koji sprječava stvaranje mokraćne kiseline.

Treba u akutnom napadaju mirovati, čak i kraće imobilizirati ekstremitet u sadrenu longetu, a u toj se fazi primjenjuje i krioterapija (hladni, tekući dušik) ili hladni oblozi tri puta dnevno po pet minuta.

Kod kroničnog uričkog artritisa treba održavati funkciju zglobova i medicinskom gimnastikom sprječavati razvitak  deformiteta. Trofičke promjene mišića zbog inaktivnosti liječe se i elektrostimulacijom, koristeći se pri tome strujama moduliranima po jakosti. Toplinske postupke, masažu i balneoterapiju treba izbjegavati jer provociraju akutni napadaj artritisa. Važno je ukloniti rizične provokativne čimbenike koji su  već  navedeni.

DUPUYTRENOVA KONTRAKTURA

Kontraktura je općenito, trajno ograničenje pokretljivosti nekog zgloba, kako aktivne tako i pasivne. Još godine I832. dr. Dupuytren je opisao ograničenu pokretljivost prstiju koja dovodi do postupnog skvrčavanja prstiju prema dlanu.

Posebno se često ova bolest javlja kod muškaraca iznad 50 godina, u više članova jedne obitelji, češće alkoholičara, cirotičara, dijabetičara i epileptičara. Ni danas se ne zna sasvim pouzdano zašto ova bolest nastaje. Promjene počinju na dlanu. Iznad kvržica koje se mogu napipati ispod četvrtog i petog prsta ruke, a koje se zovu metakarpalne kosti, pojav1juju se čvorasta zadebljanja koja su čvrsto srasla s kožom.

Ta čvorasta zadebljanja nav1ače četvrti i peti  prst (ponekad i palac), tako da se prsti savijaju prema dlanu i na kraju ostanu tako savijeni i nepokretni, zgrčeni.

Takvi prsti stvaraju poteškoće pri radu, umivanju, rukovanju itd. Liječenje nije jednostavno. Još  u stadiju čvorastog zadebljanja bolest se može tretirati lijekovima u obliku injekcija, dok se kod potpunog zgrčenja treba operacijskim zahvatom osloboditi prste. Ako kontraktura dulje traje, potrebno je amputirati (odstraniti) prste zbog čega je neobično važno bolest liječiti već u ranijim stadijima, na početku.

MALLORY-WEISSOV SINDROM

Bolest  se pojavljuje u starijih osoba, a kao jedan od uzroka spominje se kronični alkoholizam. Čini se da je bolest posljedica promjena u sluznici želuca, u smislu atrofičnog gastritisa (dugotrajne upale želučane sluznice). Kao neposredan povod bolesti spominje se jako povraćanje i kašalj.

Bolest se očituje krvarenjem. Krvarenje može biti tako obilno da bolesnik umre prije nego što mu se pruži pomoć. Početni znaci krvarenja su opća slabost i znojenje, te melena (krv u stolici). U 50% slučajeva javlja se i hematemeza (povraćanje krvi). Bolesnik je blijed, znojan, niskog tlaka i ubrzanog pulsa.

Ovaj sindrom treba razlikovati od krvarenja iz varikoziteta jednjaka, koje se također često pojavljuje u alkoholičara. Značajno je za Mallory-Weissov sindrom  jako višekratno povraćanje nakon obilnoga jela ili nakon popijene veće količine alkohola, uz naknadno povraćanje svjetlocrvenog krvavog sadržaja.

Za dijagnozu bolesti služimo se ezofagogastroskopijom (pregled pomoću gumene cijevi), kojom se određuje mjesto i jačina krvarenja, a u velikom broju slučajeva može se primijeniti i liječenje (fotokoagulacija i sklerozacija).

Blaži oblici liječe se nadoknadom krvi i lijekovima, dok je kod recidiva i težih krvarenja terapija izbora kirurški zahvat.

ALKOHOL I GUŠTERAČA

Uzimanje alkohola oštećuje sve organe i organske sustave u ljudskom organizmu.

Istodobno s porastom potrošnje alkohola po glavi stanovnika povećao se i broj bolesti različitih organa koje uzrokuje alkohol. Osobito zabrinjava porast alkoholizma u mlađih žena koje su iz hormonalnih i genetskih razloga znatno osjetljivije na toksične učinke alkohola.

Najčešći uzročni čimbenici akutne upale gušterače (pankreatitisa) su alkoholizam i kolelitijaza (žučni kamenci). Budući da je incidencija akutnog pankreatitisa između 47,5 i 110 bolesnika na 100.000 stanovnika, jasno je koliko je ova bolest znatan medicinski problem.

Akutni pankreatitis može se pojaviti i u bolesnika koji primaju neke lijekove, npr. dimetike (furosemid, klortiazid), tetracikline (antibiotici) estrogene (anty baby pilule) itd. A lijekovi se moraju uzimati.

Pojedinci koji konzumiraju alkohol, imaju žučne kamence i uzimaju lijekove, morali bi se zamisliti nad svojom gušteračom.

U zdravom organizmu gušterača služi kao skladište enzima potrebnih za probavu. Njezini sekreti se preko gušteračnog kanala izlijevaju u dvanaesnik u trenucima kad su potrebni (hrana koja pristiže iz želuca potiče lučenje enzima). Naročito masnu hranu razgrađuju gušteračini enzimi (lipaza), uz žučne kiseline.

Kod suviše obilnih i čestih masnih obroka (odojak na svadbi, novogodišnje slavlje) gušterača je prisiljena proizvoditi velike količine enzima. Enzimi nisu bezopasni niti za gušteraču i ako ih ima mnogo, oni počinju razgrađivati i samo tkivo gušterače (ona sama sebe počinje probavljati). U tom trenutku kažemo da je gušterača upaljena (pankreatitis). Stanje može početi naglo (akutno) ili polagano tijekom mjeseci ili godina (kronično).

Alkohol izaziva pojačano lučenje gušteračinih sokova tako što povećava kiselinu u želucu (imitira hranu).

Jednako kao i kod preobilnih masnih obroka i pretjerano pijenje alkohola će dovesti do upale gušterače.

Upala počinje vrlo intenzivnom boli, najčešće u žličici. Bol nastaje šest do deset sati nakon masna obroka i obilna uživanja alkohola, pojavljuje se naglo i praćena je mučninom i povraćanjem. Nakon povraćanja, bol je još izraženija (što je razlikuje od popuštajuće boli kod akutnog gastritisa). Kasnije se bol premješta iz žličice u lijevi gornji dio trbuha i leđa. Uz bol se često javlja nadutost i opstipacija, a u najtežim slučajevima boja kože i koža je oznojena a trbuh bolan i osjetljiv.

Tijek akutne upale gušterače obilježen je teškim općim stanjem, uz intenzivnu bol koja se u većini slučajeva povlači nakon četiri dana terapije, a nakon prvog tjedna liječenja bolesnik se osjeća dobro.

U težim slučajevima upale, nakon tjedan dana se umjesto poboljšanja pojavljuju povišena temperatura, zatajivanja srca i pluća, a u trbuhu se može pipati nastala cista gušterače ili apsces, pa bolesnici umiru zbog septičkih komplikacija.

Upala gušterače je ozbiljno stanje koje zahtijeva u prvih 48 sati stalni nadzor u jedinici intenzivne skrbi.

S MALO ŠEĆERA……….

(hipoglikemija u alkoholičara)

Što je hipoglikemija?

Hipoglikemija je stanje sniženog šećera u krvi. Šećer u tijelu služi kao energija ili gorivo za rad, rast i život stanica tijela. U krvi je normalno razina šećera između 3 i 6 mmol/L. Razina šećera u krvi ovisi o unosu (pojedenoj hrani), potrošnji energije i inzulinu.

U kojim sve slučajevima dolazi do hipoglikemije?

Do hipoglikemije može doći zato jer netko nije u tijeku dana dovoljno unosio hrane, ili je zbog pojačane tjelesne aktivnosti puno trošio a nije nadoknadio energiju. Kod oštećenja bubrega, jetre, proljeva ili povraćanja, te kod uživanja veće količine alkohola, također može doći do hipoglikemije.

Kod pacijenata koji boluju od šećerne bolesti a uzimaju inzulin, hipoglikemija nastaje onda kad si pacijent daje previše inzulina (injekcijom), a obrok koji je tog dana pojeo bio je lagan ili je tog dana puno fizički radio.

Inzulin je hormon koji luči gušterača a služi za unos šećera u samu stanicu, kao nosač.

Simptomi stanja sniženog šećera koje čovjek osjeća u tom trenutku prikazani su na slici.

Zašto je hipoglikemija česta u alkoholičara?

Alkoholičar što više pije manje jede (smanjeni unos hrane).

Alkoholičar iz poznatih razloga često povraća, ima proljeve, bolesnu jetru ili bubrege, te je stalno u nekakvom metaboličkom poremećaju koji djeluje na razine šećera u krvi.

Neki alkoholičari su dijabetičari a ne posvećuju dovoljno pažnje liječenju svoje bolesti .

Kako prepoznati hipoglikemiju?

Prvi znaci su znojenje, ubrzan rad srca, drhtavica, glad, bljedilo, strah, vrtoglavica, a ako razina glukoze u krvi i dalje pada javlja se neprikladno ponašanje, zijevanje, smetnje koncentracije, glavobolja i poremećaj svijesti do kome. U tom trenutku najbolje bi bilo izmjeriti količinu šećera u krvi i nadoknaditi nedostatak glukoze ili inzulina.

Što vi možete učiniti?

Odmah treba uzeti nekoliko bombona ili žlicu šećera, te pojesti dodatni obrok s kruhom ili voćem ili mlijekom. Neposredno zatim razmislite ozbiljno o unosu alkohola-učestala stanja hipoglikemije trajno oštećuju mozak, koji prvi gladuje i najviše treba šećera .

Ako je hipoglikemija uznapredovala do besvjesnog stanja, potrebno je bolesnika postaviti u položaj na bok i hitno pozvati liječnika.

HEMEROIDI

(Noduli haemorrhoidales)

Hemoroidi su prošireni spletovi vena anusa u obliku čvorova. Anus je završni, izlazni dio probavne cijevi (čmar).

Hemeroidi su uzrokovani zajedničkim djelovanjem više čimbenika: opstipacija (tvrda stolica) zbog loše prehrane, nasljeđe, povišen tlak u trbušnoj šupljini i portalna hipertenzija. Portalna hipertenzija je stanje povišenog tlaka u venama jetre, koje nastaju zbog ciroze jetre u alkoholičara. Kako krv ne može prolaziti kroz vene jetre, ona prolazi u većoj količini nego prije kroz vene anusa i vene jednjaka. Te se vene proširuju i stvaraju u jednjaku varikozitete, a u analnom kanalu hemoroide.

Jednom kad su povećani, hemoroidni spletovi vena se pri deflekaciji (pražnjenju crijeva) spuštaju van. Na početku su meki, krvare i nakon defekacije se sami vrate natrag, a kasnije postaju tvrdi i bolni. U težem stupnju bolesti moraju se ugurati u crijevo prstima a u završnom stadiju ostaju trajno vani. Tada bolesnik ne može hodati od bolova. Krvarenje je prvi simptom hemeroida. Stolica je poprskana svjetlocrvenom krvi. Javljaju se bolovi i svrbež.

Kasnije može doći do anemije (slabokrvnosti) zbog stalnog krvarenja a prošireni splet vena se može i strangulirati (stisnuti čmarom), što izaziva vrlo jake bolove. Čvorovi se također mogu zagnojiti pa se javlja iscjedak. Hemeroidi se dijagnosticiraju pregledom anusa i perianalnog područja (oko čmara). Primjenjuje se anoskopija, rektosigmoidoskopija (pregled crijeva) i irigografija (pregled s kontrastom).

Liječenje se na početku bolesti sastoji u regulaciji stolice (prehrana sa što više ostataka, povrće i voće) i blaga sredstva za otvaranje. Primjenjuju se i tople sjedeće kupke i masti. U kasnijim stadijima bolesti radi se injekcijska skleroterapija i podvezivanje gumenim prstenom radi smanjenja jastučića.

Novije metode u liječenju hemeroida su infracrvena fotokoagulacija, bipolarna dijatermija i elektroterapija istosmjernom niskovoltažnom strujom. Kada te terapije nisu dovoljno uspješne, indicirano je kirurško liječenje koje se sastoji u odstranjenju hemeroida (hemeroidektomija).

IDIOPATSKA ASEPTIČNA NEKROZA GLAVE BEDRENE KOSTI U ODRASLIH

Bedrena kost (femur) je najduža kost u tijelu. Ona povezuje kosti potkoljenice sa zdjeličnim kostima. Bedrena kost ima, po svojoj anatomskoj podjeli glavu, vrat i tijelo. Glavom se spaja sa zdjeličnom kosti, u iliofemoralnom zglobu. Preko bedrene kosti težina tijela se prenosi na stopala i podlogu.  Iliofemoralni zglob nam omogućuje da pokrećemo nogu u svim smjerovima, glava femura se rotira u zglobu.

U odrasloj dobi zbog ponavljanih opterećenja na zglob težinom tijela, nastaju oštećenja cirkulacije glave bedrene kosti. Koštano tkivo tog područja nekrotizira (odumire zbog manjka ishrane krvlju).

U većine bolesnika bolest se povezuje s oštećenjem jetre i kroničnim alkoholizmom. Većinom obolijevaju mlađi muškarci. Pravi uzrok je još uvijek nepoznat. Zato se zove idiopatska (nepoznata etiologija).

U ravnom stadiju postoje bolovi u kuku a kasnije se javlja šepanje i smanjena pokretljivost zgloba. Bol se pojačava pri fleksiji (savijanje natkoljenice) i unutarnjoj rotaciji. Dijagnoza se postavlja radiološkom obradom (rtg slika), gdje se vidi suženje zglobne pukotine, nekrotični dio glave femura i njeno uleknuće. U kroničnom stadiju dolazi do deformacije glave femura, bolne i nepokretne noge. Liječenje u početnim stadijima je konzervativno. (rasterećenje noge i zgloba), a u uznapredovanim stadijima kirurško. Radi se antefleksijska intertrohanterna korektivna osteotomija femura ili zamjena zgloba umjetnom endoprotezom.

CRVENI  VJETAR U ALKOHOLIČARA

Crveni  vjetar  ili  erizipel   je   akutna  zarazna  bolest.  Na  koži  noge,  najčešće   potkoljenice,  ali može i na drugim  dijelovima  tijela,  pojavi  se crvenilo,  oštro ograničeno,  koje svrbi.  Zahvaćeni  dio  otekne,  na  dodir  je  tjestasto  i ne   jako  osjetljivo.  Uzročnik  je bakterija  B-hemolitički  streptokok  grupe  A. U   kožu  ulazi  kapljicama,  rjeđe  kontaktom,  preko  nekog  oštećenja na koži (rane, gljivice, ogrebotine, hipostatski ulkusi).   Povećanu sklonost   ovoj bolesti   imaju  alkoholičari,  dijabetičari   kronični bolesnici  (bolesti jetre, srca, bubrega),  bolesnici  s tumorima i  proširenim  venama.  Bakterija  se  razmnožava  u  korijenu  kože,  točnije  u  limfnim  putovima kože, a  limfnim  putovima  se  i  širi  pa  nastaje  regionalni  limfadentis   (kao  da crvenilo  pruža  izdanke  u  zdravu  kožu).  Oteknu i limfni čvorovi   u  blizini,  koji su  bolni.   Bolest se dijagnosticira   na  temelju  kliničke  slike   i  izolacije  uzročnika,   često  se  komplicira  celulitisom, limfadenitisom,   a može   dovesti   i  do  sepse.  Sklonost  recidivima   je  česta,  a ukoliko  dođe  do  oblitercije  limfnih   žila,  dolazi   do  elefantijaze    (organ  poprima  veličinu  i  izgled  slična  nozi  od  slona).   Liječenje se  provodi  penicilinom  a lokalno  se  stavljaju   oblozi  2%   borne  kiseline.

ALKOHOLNA     AMBLIOPIJA

U  nekih  se alkoholičara,  zbog   degeneracije   središnjih    vlakanaca  očnog   živca (papilomakurni   snopić),  pojavljuje  oštećenje  oštrine vida.   Uzrok  je  poremećaj   repsorpcije   vitamina   B 12,  zbog bolesti   sluznice   gornjeg dijela   tankog crijeva.   Sluznica crijeva,   a  naročito    želuca   oštećena  je  kroničnim   upalama   nastalim    zbog    nadražaja    velikim   količinama  alkohola.   Bolest  se  uspješno  liječi   parenteralnom    primjenom  vitamina   B12,   ali važno je simptome   prepoznati   u  početku   jer  nedostatak   vitamina  B12  uzrokuje   i  drugu,   mnogo  opasniju  bolest   zvanu   funikularna    mijelopatija,  gdje oštećenje   kralježnične   moždine  vodi  do  parapareze   nogu  (oduzetost).   Uklanjanjem   glavnog  uzročnika   bolesti,  alkohola,  prognoze su  vrlo  povoljne,  a  pravodobnim  liječenjem  dolazi  do   izlječenja.

__________________________________________________

*Neuropsihijatrijska bolnica "Dr. van. Barbot", Popovača

 

                                STRUČNA UREDNICA: Mr. sc. dr. Vesna Golik - Gruber

RECENZENTI:    Doc. dr. sc. Darko Breitenfeld

                       Prim. dr. sc. Željko Marinić

 Korektura: Željko Štimac

 Za tisak pripremila: Mr. sc. dr. Ema Ničea Gruber

Tisak: Tiskara «Puljko»

Radovi koji su tiskani u ovom Zborniku, preuzeti su iz Alkohološkog glasnika u izvornom obliku.