početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

poćetna HSKLA

početna ZBORNIK

početna UHVAĆENA DUGA

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

Kongresi i konferencije

Dostupni brojevi AlkGlas

Sadržaj dostupnih brojeva AlkGlas

◄ početna

Alk. gl. 4/1995 (4) str.

Godina I.  Broj 4 (004) Zagreb, lipanj 1995.

Na slici dan je grafički prikaz broja članova u klubovima na području grada Zagreba

Slika 1 Prikaz broja članova u klubovima liječenih alkoholičara grada Zagreba

Na slici 1 se vidi da ima i vrlo malih klubova -3 kluba broje ispod 10 članova. Najveći broj klubova broji od 10-40 č1anova; u 10 klubova broj članova se kreće od 10-20, u 7 klubova od 20-30 i u 9 klubova od 30-40. Ima i veoma velikih klubova -3 kluba broje od 40-50 članova, a jedan ima više od 50 članova

Slika 2 Prikaz broja obiteljiuključenih u klubove

Na slici 2 se vidi da ima klubova s veoma malim brojem uključenih obitelji -u 4 kluba je uključeno manje od 5 obitelji U najvećem broju tj u 20 (63%) klubova uključeno je od 5-15 obitelji u 10 klubova od 5-10 i u sljedećih 10 klubova 10-15 obitelji, što ukupno čini 20 (63%) klubova. U 5 klubova broj obitelji se kreće od 15-20, u 3 kluba od 20-25, a u jedan klub je uključeno više od 25 obitelji. Vidi se da je broj uključenih obitelji različit. Međutim, iz ovakvoog prikaza ne možemo dobiti pravu sliku zastupljenosti obitelji budući da u malom klubu malen broj obitelji predstavlja veliku zastupljenost, a isto toliki broj obitelji u velikom klubu znači suprotno. Zbog toga smo od ukupnog broja članova izračunali postotak članova s obitelji i dobili smo sljedeće pokazatelje (sl3 i 4)

Slika 3 Prlkaz postotka zastupljenosti članova s obitelji u ukupnom broju članova kluba

Slika 4 Prikaz postotka klubova prema postotku zastupljenosti obitelji

Iz slika 3 i 4 se vidi da je u 4 (12,12 %) klubova zastup1jenost članova s obitelji ispod 20 %  što znači da se u tim klubovimn ne njeguje obiteljski pristup. U 9 (27,27%) klubova, zastupIjenost obitelji je od 20-40 % što upozorava na probleme u provoođenju obiteljskog postupka ali i na prihvaćanje obiteljskog koncepta liječenja alkoholičara. U 10 (30,36%) klubova, zastupljenost članova s obitelji je od 40-60% što se može smatrati dobrim pokazateljem. U 6 (18,15%) klubova zastupljenost je od 60-80%, a u 4 (12,12%) kluba zastupljenost je od 80-100% što oboje govori o vrlo kvalitetnom radu tih klubova i provođenju obiteljskoog postupka. U klubovima se nalaze i samci, te se i ne može očekivati l00%  zastupljenost članova s obitelji.

Sljedeći tabelarni prikaz u apsolutnim brojevima pomoći će da se još bolje predoči stanje u klubovima liječenih alkoholičara

Tablica 1. Obiteljska zastupljenost u klubovima liječenih alkoholičara grada Zagreba

Tablica 1.prikazuje grupe klubova  liječenih alkoholičara, određene prema postotku zastupljenih članova s obitelji. Uočava se da su u I.i V grupi po 4 kluba. Istodobno uočavamo da je ukupno u prvoj grupi gotovo dvostruko veći broj članova, dok je, paradoksalno, broj uključenih obitelji četiri puta manji. To najbolje govori o provođenju obiteljskog postupka i razlikama  izmeðu ovih dviju krajnih grupa klubova.

Uspoređujući grupu I grupu lV, koje imaju gotovo jednak ukupni broj članova uočavamo da je broj uključenih obitelji u grupi IV znatno veći (7,7 puta). Prikazani podaci potiču na raspravu. Takvom stanju pridonosi niz čimbenika, no očito je da su mnogi klubovi u krizi i trebaju pomoć, što su jasn i izrazili putem ankete.

18 (54%) klubova zahtijeva terapeeuta u klubu, ali istodobno 16 ( 48%) klubova ističe da ne mogu plaćati terapijski rad; 4 (l2%) klubova, koji nemaju stručnih terapeuta, nemaju potrebe za njima.

Klubovi 1iječenih alkoholičara su tijekom ratnih zbivanja i promjena u društvu ostali bez financijskih sredstava. Zdravstvo i socijalna zaštita,koji su ranije većim dijelom financirali klubove, sada to više ne mogu. Klubovi su praktićki prepušteni sami se bi, te se prema upitniku samofinancira 23 (70%)kluba i to putem č1anarine, a ta su sredstva malena I nedostatna, što bitno utječe na rad klubova.

Članarina u klubovima se ubire neujednačeno, što pokazuje tablica 2.

Tablica 2 Prikaz prikupljanja mjesne članarine u klubovima liječenih alkoholičara grada Zagreba

Iz tablice se vidi da se najčešće ubire članarinu od 20 kuna mjesečno. Zanim1jivo je da se u velikom broju klubova ne ubire člarnarina 6 (l8%) klubova nije se izjasnilo o pitanju članarine 6(18%) klubova je, osim samofinanciranja, potpomognuto iz drugih izvora. 17 (54%) klubova smatra da bi novčana naknada

terapeuta trebala iznositi više od 70 kuna po dolasku, lO (30%) klubova smatra da bi naknada trebala iznositi 70 kuna, dok jedan, odnosno 3% klubova smatra da bi trebala biti manja od 70 kuna.

Potrebu za terapeutom izražava 18(54%) klubova, a za pomoć u pronalaženju terapeuta izjašnjava se 8 (24%) klubova.Za povremenu pomoć u vidu supervizije, edukacije ili savjetovanja izjasnilo se 24 (72%) klubova. Konkretne prijedloge u tom smislu navelo je 8 (24%:) klubova.U svezi s terapijskim radom i financiranjem klubova, navedeni su prijedlozi od strane 20 (60%) klubova.

Prva grupa prijedloga je u smislu apela za financiranje klubova od strane fondova zdravstvene i socijalne službe. S time je usko u svezi problem financiranja terapeuta. Postoje prijedlozi za dobrovoljni rad terapeuta, kao i prijedlozi da se klubovi financiraju iz donacija i iz osobnih priloga članova. Preporučuje se i da terapeuti budu alkoholozi, ili iz alkohologije educirano stručno osoblje.

Druga grupa prijedloga odnosi se na bolje povezivanje s bolnicama, koje se bave liječenjem alkoholičara, te na bolje upoznavanje bolesnika za vrijeme Iiječenja s budućim obvezama u klubu, odnosno što ranijim upučivanjem u klubove Iiječenih alkoholičara.

Treća grupa prijedloga je u smislu usavršavanja i izobrazbe te savjetovanja.

Uz to je navedena preporuka u smislu osnivanja biblioteke i pronalaženja sredstava za izvanklupske aktivnosti.

Na osnovi analize prikupljenih podataka iz upitnika, mogu se donijeti slijedeći zaključci:

Ø                  1. Stanje u zagrebačkim klubovima u poratnom razdoblju je vrlo različito, od klubova koji izvanredno rade, do onih koji su suočeni s nizom poteškoća.

Ø                 2. U dijelu klubova se ne posvećuje dovoljna pažnja obiteljskom postupku

Ø                 3. Ima veoma velikih klubova, što je u suprotnosti s koncepcijom klubova od 12 obitelji.

Ø                 4. Većina klubova koji su anketirani suočena je s novčanim poteškoćama, koje su za neke klubove gotovo nepremostive

Ø                 5. Veliki broj klubova ostao je bez stručnih terapeuta, što je poglavito vezano uz nemogućnost financiranja njihovog rada

Ø                 6. U dijelu klubova uspješno rade, sami ili uz stručnog terapeuta paraprofesionalni suradnici, koji se kontinuirano educiraju u Klinici za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice " Sestre milosrdnice" u Zagrebu

Ø                 7. U dijelu klubova su paraprofesionalni suradnici istodobno i predsjednici klubova, koje bi funkcije trebalo razdvojiti .

Ø                 8. U klubovima bi trebao raditi stručni terapeut i barem jedan paraprofesionalni suradnik, a prema mogućnosti kluba i više njih

Ø                 9 .Ukoliko u klubu radi samo paraprofesionalni suradnik, trebalo bi planirati i supervizijski rad stručnog terapeuta, najmanje jednom u mjesecu.

Ø                 10. Rad stručnog terapeuta bi trebao biti honoriran po dolasku više od 70 kuna, ukoliko za to ima mogućnosti.

Ø                 11. Financiranje klubova trebalo bi biti dijelom iz ćlanarine, a svaki klub bi trebao pronaći i druge mogućnosti, putem donacija, sponzoriranja i sl.

Ø                 12. Potrebno je aktivirati se na pronalaženju načina sufinanciranja klubova od strane državnih službi, s obzirom na posebnu društvenu ulogu.

Ø                 13. Klubovi trebaju prihvatiti sadašnje stanje i potrebu samofinanciranja iz redovite članarine, što je uobičajeno da se u bilo kojem klubu ili organizaciji ubire, a na taj će način prihvatiti i odgovornost za svoje stanje.

Ø                 14. Mjesečna bi članarina u klubu trebala iznositi najman.je 20 kuna ili više, a ne bi je trebali plaćati oni koji za to nemaju mogućnosti

Ø                 15. Redovito ubiranje članarine omogućava financiranje terapijskog rada jednom mjesečno

Ø                 16. Prostorije za rad klubova trebaju biti besplatne i mogu se, uz angažman članova klubova i Udruge klubova osigurati od gradske uprave, zdravstvenih i socijalnilh službi ili crkve.

Ø                 17. Članovi klubova i njihove obitelji trebaju biti uključeni u trajnu izobrazbu i unapredjivanje rada svoga kluba

Ø                 18. Potrebno je surađivati sa svim institucijama koje se bave problematikom alkoholizma, posebno s Hrvatskim društvom za suzbijanje alkoholizrna i drugih ovisnosti, koje je i pokrovitelj klubova liječenih alkoholičara, te s Klinikom za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice", koja je sjedište Udruge klubova liječenih alkoholičara grada Zagreba.

Ø                 19. Uspješnije rješavanje podjednakih poteškoća u klubovima nameće potrebu međusobnog povezivanja klubova u područne udruge, odnosno koordinacije i s Udrugom klubova liječenih alkoholičara grada Zagreba.

Ø                 20. Uspješan rad koordinacija i udruga može se ostvariti .jedino redovitim mjesečnim sastancima, tromjesečnim supervizijskim sastancima i prigodnim godišnjimn okupljanjima.

◄ početna

Alk. gl. 4/1995 (4) str.