UHVAČENA DUGA

 

Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga.

 

 

 

 

 

Predgovor

poglavlja

Promocija

Narudžbenica

 

POČETNE

STRANICE

Početna HSKLA

 

početna zbornik

 

početna ALKOHOLOŠKI GLASNIK

početna PROPADANJE ALKOHOLIČARA

 

početna OPORAVAK ALKOHOLIČARA

 
 

poćetna UHVAĆENA DUGA

Kongresi i konferencije

 

 

Sadržaj

Poglavlje: VIII. Vedri se nebo, sunce se rađa

Sljedeći članak  

 

Pismo voljenoj osobi

Susret, pogled, ljubav, brak, djeca, sretna obitelj, nesretna obitelj, a onda se odjednom nalazim u bolnici.

Liječim se od alkoholizma. Imamo sat glazboterapije. Iz kuta velike dvorane dopire do mene glazba koja me ispunja sjetom i boli. Preda mnom se nalazi bijeli papir i na vrhu naslov: PISMO VOLJENOJ OSOBI.

Puno je ljudi oko mene. Pišemo pisma. Samo ja ne znam kome. Tiho je i čuje se glazba. Sve je nekako namješteno, pa se silim nešto napisati. Možda bih mogla reći nešto o osobi kojoj bih željela poslati pismo i o sebi kakva bih željela biti. Teško je izmišljati, jer ne znam što hoću. Želim ostaviti dosadašnji život. To i činim, ali sve je preda mnom nejasno, nesvjesno i prepuštam se sudbini, bit će "kako mora biti ili kako bude htjelo". Zapravo, još uvijek ništa nisam rekla i nikome ništa poručila. Dobro je da sam u bolnici. Tu sam osjećala i postala egoistična i samo svoja. Rješavam se ovisnosti o alkoholu, ali to je istodobno neovisnost u svakodnevnici. Selekcija osoba, postupaka na koje sam se puno trošila i zanemarivala tebe i one i ono. Tek sam na početku, ali izranja iz mene ono pravo, potisnuto, moje. I tako se to zbiva tek sada kad život kreće kraju. Sama sam i to je dobro, bez zavaravanja, "drvo mora umrijeti, da bi dalo ploda", zato se sve bolje osjećam. Oslobodila sam se nevažnih stvari i krivih osoba. Na putu sam da nakon ovog uvoda napišem dugo pismo i dobijem odgovore.

· · ·

Pismo voljenom!

Najdraži moj. Kako bih voljela da imam hrabrosti reći ti sve ovo u lice umjesto na ovome papiru. Ali ne mogu, barem zasad. Sreli smo se u trenutku kad sam mislila da nikada više neću voljeti i da ću živjeti samo za svoju kćerkicu, sa svojim bolnim uspomenama. Tekao je naš život mirno, bez velikih uspona i padova. Danju savršena majka, a noću usamljena žena. Dijete mi je sve najdraže, ali ipak u meni tinja želja za toplim muškim zagrljajem. I tada na mala vrata ulaziš ti u moj život, ali ne sam. Dolaziš s malim sinčićem, preplašenim kao srna, tužnih očiju. Ispočetka si za mene bio samo brižan otac, a taj mali mišić uvukao mi se pod kožu. Zavoljela sam ga kao i svoju kćer, a njih dvoje postali su nerazdvojni. Malo-pomalo i nas dvoje postajemo bliski i počinjemo dijeliti i postelju, strast se razbuktava. Još uvijek ne možemo podijeliti one skrivene misli. Ti se otvoriš, kažeš što te muči, ali na tipičan muški način. A ja, kad počnem, zastanem, nešto me stisne u grlu - i zašutim. Ali to boli. Ipak se nadam da ću ti reći jednom, ako te zaista volim, da volim neizmjerno svoju kćer, ali i tvog sina. Otvorit ću ti svoje srce i nadati se da ćeš me razumjeti.

Voljela bih kad bi barem jedanput skinuo svoj oklop i pokazao svoju ranjivost, jer je ona u tebi, ja je vidim, ti je osjećaš, ali muški, ne plačući.

Ljubavi, volim te, imaj još malo strpljenja sa mnom, a ja ti obećavam da će ti se trud isplatiti. Imam još snage proći najvažniju stepenicu i vratiti se u život i budućnost.

A u njoj i mojem srcu mjesto je za našu djecu, za tebe, za sretno i bolje sutra.

· · ·

Pismo suprugu

Dragi moj, želim ti sve reći. Izgledam po naravi jako gruba, a zacijelo sam jako osjetljiva i ranjiva osoba. Nedostaju mi tvoje riječi. Da mi barem nekad kažeš da me voliš. Da se ne sramiš primiti me za ruku i poljubiti pred drugima. Uvijek kažeš da smo prestari za to, ali meni to puno znači. Katkad vičem na tebe zbog sitnice , zbog nekog postupka koji mi je bio važan, a ti to nisi shvatio. Jednostavno, bez tebe ne bih mogla funkcionirati, da mi ti ne daješ podršku i ne opraštaš sve. To mi katkad i smeta, jer ne smatraš da sam kriva, iako sam to uvijek radila da ti napakostim i da jedanput planeš i kažeš: "Sada je dosta." Nadam se da će ovaj put biti bolje, sada, kada smo ozbiljniji i stariji i da ćemo biti puno otvoreniji jedno prema drugom.

· · ·

Draga mama!

Pišem ti ovo pismo iz bolnice u kojoj se nalazim na liječenju od alkoholizma. Primi najprije puno lijepih i srdačnih pozdrava od svoje kćeri Vlatke. Tata mi je rekao da si i ti na liječenju u toplicama, daleko od grada gdje radiš. Mama, obećavam ti da ću ovoga puta doista biti od riječi i da te neću razočarati. Želja mi je da se izliječim i počnem raditi, a još više ću se truditi da se pomirim sa svojim suprugom, da održim svoj brak i da živim sa svojim djetetom. Nadam se brzom izlasku iz bolnice. Jako te voli i puno pozdravlja tvoja kći.

· · ·

Pismo supruzi

Anice, oprosti mi i zaboravit ćemo ovo do sada i nastaviti novim putem - to ti obećavam. Daj mi još ovu šansu i neću te razočarati. Hvala ti za sve teške dane i neprospavane i proplakane noći. Obriši suze i vrati osmijeh na svoje lice, a ja ću se popraviti.

Miljenko

· · ·

Pismo Klubu

Želio bih se svima ispričati. Zato što sam učinio ovaj recidiv. Kao prvo, zahvalio bih gospođi Nadi Matović i gospođici Sandri, koje sam najviše razočarao svojim recidivom. Gospođi Matović hvala što je odmah otišla u poduzeće i objasnila da je moj problem veći nego što su mislili. Neku večer, kad sam razmišljao o svemu, shvatio sam da mi je gospođa Matović «druga majka». Nadam se da sam iz ovog recidiva puno toga naučio i da se ne smijem igrati sa životom. To je pouka i drugima koji još nisu kušali piti alkohol i Antabus. Kako se pritom osjećam, teško je opisati. Tuče, grmi, trese, povraćaš dušu i tijelo. Shvatio sam sada da ne mogu biti umjeren pilac, piti ili ne piti. Ja odabirem ne piti i ovo me tako uplašilo, da ću bježati od pijanog čovjeka. Shvatio sam da mi je klub itekako bitan, da bih postigao i održao apstinenciju. Još jednom vas sve molim da mi oprostite. Čvrsto sam odlučio da vas više ne razočaram i nadam se da ću učvrstiti svoju apstinenciju, da bih i ja nekome bio uzor i potpora.

Vaš

Miljenko

 

 

 

Sadržaj

Poglavlje: VIII. Vedri se nebo, sunce se rađa

Sljedeći članak  

IZDAVAČ: Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara

POTPORA: Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske

                                                        UREDNICE

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber

Prim. dr. sc.  Mirjana Marković-Glamočak

Tehnički urednik:

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber

Likovno rješenje omota

prof. Branko Vujanović

Studio za grafički dizajn ANKER

Tisak: Tiskara «Zelina»

Posebno izdanje Alkohološkog glasnika

 ISBN 953-99124-2-3

Urednik web izdanja: Juraj Cesarec