

Plaketa Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara
povodom proslave 45. godišnjice osnivanja prvog KLA u Hrvatskoj
Životopis
Darko Breitenfeld rođen je i završio cijelo svoje školovanje (Klasična gimnazija i Medicinski fakultet i glazbeno školovanje) u Zagrebu, zatim staž, prigradski terenski rad kao I specijalizaciju iz neurologije i psihijatrije i kasnije redoviti posao u KBC “Sestre milosrdnice”, a sin i unuci mu polagano stasaju u torn pravcu. Položio je specijalistički ispit iz neurologije i psihijatrije 1968. godine. Sudjelovao je u nizu dodatnih izobrazbi, a u Klinici za neurologiju, psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti radio isprva kao odjelni liječnik, te kasnije kao šef Odsjeka i Odjela dnevne bolnice te Službe liječenja glazbom i drugih okupacijskih-kreativnih terapija. Nakon početnog u alkohološkoj ambulanti i dispanzeru završio je niz seminara, poslijediplomski studij iz socijalne psihijatrije i alkoholizma. Doktorirao je na temu digitopalmarni dermatoglifi u muških liječenih alkoholičara. Osnivao je Referaini centar za alkoholizam Ministarstva zdravstva RH. Primio je i niz priznanja (začasni clan HLZ itd.). Najveće mu je zadovoijstvo bilo susretanje sa stotinama obitelj, koje sada žive zadovoljnijim životom.
Predsjedao je Hrvatskom društvu za promicanje liječenja glazbom kao i Međunarodnom odboru za liječenje glazbom u socijalnoj psihijatriji. Također je bio predsjednik Udruge za promicanje stvaralačkog, trijeznog, umjerenog i zdravog života. Uz primarijat i doktorat znanosti predavao je na nizu fakulteta, vise domaćih i stranih sveučilista te na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji glazboterapiju kao i sada na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Zagrebačkog sveučilista: Kreativne terapije i Patografije-psihopatologiju umjetnika i znanstvenika-skladatelja. U okviru četiristotinjak stručno znanstvenih radova, sto objavljenih radova je na hrvatskom i trideset na engleskom iz područja patografija, četrdeset na hrvatskom iz-područja medicine glazbenih tzvođača te preko stotinu iz područja liječenja glazbom, a ostalih dvjestotinjak iz područja alkoholizma i psihoterapije. Koautor je u više stručnih knjiga te je izdao vlastite knjige (Kako pomoći djeci glazbom-paedomusicotherapija, Muzikoterapija odrashh, Alkoholizam-PlPA, Zdravstvene poteskoče glazbenika izvođača, te više knjiga iz područja Patografija skladatelja i drugih umjetnika i znanstvenika. Organizirao je preko dvadesetak stručno znanstvenih simpozija na području alkoholizma, medicine i glazbe te jubilami simpozij iz tog podrucja za 2010. godinu. Sudjelovao je u desecima medijski stručnih emisija.
Osim pojedinačnom, obiteijskom i grupnom psihoterapijom u psihijatriji ovisnostima, ali I kod poremečaja navika, umjerenosti praktiricira razgovornim metodama i druge kreativne metode (glazbo-, fis-, arte-, pantomima, psiho-sociodrama, bibilioterapija itd.). Sudjeluje u humanitamim akcijama, osobito alkohološkog i preventivnog tipa, surađujući sa vrhunskim stručnim i političkim činiteljima i osobama. U zadnje vrijeme je posvećen i dijagnostičkom i stručnom radu na području prometa (i alkoholizma napose). Da bi u tome uspio “progoni” medije, pa iako se površno gledano uspješno time bavi nažalost je to daleko od potreba struke, pa od stotinu upućenih dopisa medijima niti desetak nije bilo objavljivano.
Zadnjih dvadesetak godina se posebno posvetio obnovi Klubova liječenih alkoholičara te raznim oblicima preventive alkoholizma.
Osim na području alkoholizma osnovao je stotinjak KLA te je bio predsjednik i član raznih društva i udruga (Alkohološko društvo HLZ, Zagrebačka zajednica KLA, glazbene sekcije HLZ).
Srednju muzičku školu iz područja solo pjevanja polazio je sedam godina i završio, a to mu je pomagalo u rješavanju kratkotrajnog razdoblja mucanja (onemogućavano mu je bilo kao Ijevaku služiti se lijevom rukom). Ne posvetivši se ORL radi medicinskih problema pjevača, koje je sam imao u smislu impostacije glasa, tijekom svoga neuropsihijatrijskog daljnjeg rada uvijekje nastojao biti blizu kreativnih i glazbenih stremljenja-povezano s medicinom.
Ispočetka se bojao rada sa alkoholičarima, sklon od prije psihoterapiji, a kao odiični matematičar u neurološkoj topografiji i govomoj problematici: afazije, mucanje itd., ipak je međutim našao i sam u sebi (uz suradnju i pomoć drugih), hrabrosti, ljudskosti i nadasve poduzetnosti da svojski prione poslu liječenja alkoholizma. I dalje je gajio s njima poznanstva do prijateijstva sudjelujući na značajnim i sadašnjim obljetnicama. Želja mu jest da za nekoliko godina sudjeluje u proslavi pedesete obljetnice svog rada u Klubovima liječenih alkoholičara, što se podudara sa pedesetom obljetnicom od osnivanja prvog Kluba liječenih alkoholičara u Hrvatskoj. Lijepo muje bilo ćesto susretati i privatno i javno cijele obiteiji liječenih alkoholičara i makar nakon dugog čekanja doživjeti od njih lijepe vijesti, kontakte i zahvalnost. Nikada nije požalio svoje alkohološko usmjerenje te smatrao da ga je taj rad i kao zrelu osobu oblikovao i omogućio mu uspješno i zadovoljno druženje sa ljudima.
Poslije rata, a i za vrijeme njega te po smrti svojih učitelja, stručnjaci i liječeni alkoholičari su surađivali i učinili ogromne napore da vrate rad KLA na moguću mimodopsku razinu i tu je oko dvadeset godina volonterskim radom mnogo toga učinjeno. i zbog toga se mogao zadnjih pet godina posvetiti svojim drugim sklonostima uz objavljivanje desetak stručnih knjiga iz područja kreativne patologije i terapije (medicina i glazba), te na području alkoholizma.
Uvijek se ispričavao svim najbližima, obitelji, prijateljima i suradnicima da im nije uvijek pruzao dovoljno vremena, jer je “sagorijevao” katkada i za sebe na životno manje važnim djelatnostima. Vjerojatno će mu to oprostiti. Pred sobom je i u zadnje vrijeme gledao starije uspješnike: gdu. Mataković-Wolf i profesoricu Matović, kolegu Botterija te se nadao da ce moći s obzirom na dob i unazađeno zdravlje uspjeti zaokružiti svoje ciljeve, jubileje te napredovanje u vlastitoj obiteiji i uljepšati si ono što mu je od života još preostajalo i dalje gledajući prema naprijed što vedrije, aktivnije i suradnički prijateijskije i do kraja svojih sedamdesetih godina.