Što je alkoholizam?

Sve što trebate znati, a niste znali o alkoholizmu.
Najčešća pitanja o zloporabi i ovisnosti o alkoholu.

Pijenje alkoholnih pića je dio opčeprihvaćenog društvenog ponašanja. Upravo zato što je pijenje alkohola rašireno i poticano u svakodnevnoj ljudskoj komunikaciji i ponašanju, razvile su se i neke nedoumice vezane uz definiranje prekomjernog pijenja, kao i uz prosudbu o tome postoji li ovisnost o alkoholu i alkoholom uzrokovanim problemima. Tako, s jedne strane, postoji uvriježen i prihvaćen stav o umjerenom pijenju, a s druge strane stvara se negativan stav prema onima koji prekomjerno piju i postaju ovisnici o alkoholu. Iako je već desetljećima nepobitno prihvaćena spoznaja da je alkoholizam bolest, još uvijek je prisutan moralistički stav prema alkoholom uzrokovanim problemima, kojim se stvara određena stigmatizacija i predrasude kad je riječ o alkoholičarima.
Upravo stoga je bila namjera autora da ovom knjižicom na popularan način predoče svu kompleksnost problema uzrokovanih prekomjernim pijenjem alkohola. Autori su u ovoj knjižici, kroz najčešće postavljana pitanja, koja su tijekom dugogodišnjeg rada s alkoholičarima dobivali od obitelji alkoholićara, ali i od samih ovisnika o alkoholu, pokušali rasvijetliti vječnu dilemu vezanu uz pitanje, Što je to alkoholizam (ovisnost o alkoholu), kako ga liječiti, te kako prekomjerno pijenje alkohola utječe na pojedinca, obitelj ali i na širu društvenu zajednicu.
Vjerujemo da ćete čitanjem ove knjižice steći jasniju sliku o ovisnosti o alkoholu, kao i o tzv. zlouporabi alkohola. Nadamo se da će ona pomoći svima koji su alkoholičari, da razriješe dilemu treba li ovisnost o alkoholu liječiti, kada započeti liječenje i zašto je ono potrebno. Svima koji u obitelji imaju nekoga s alkoholom uzrokovanim problemima, ova će knjižica pomoći da spoznaju način i potrebu rješavanja golemog problema koji se zove alkoholizam, odnosno ovisnost o alkoholu.
Na kraju, zahvaljujemo i farmaceutskoj tvrtki Belupo koja je omogučila tiskanje ove knjižice, prepoznavši važnost preventivnog rada u suzbijanju ovog vrlo raširenog javno-zdravstvenog problema.

Ovisnost o alkoholu, odnosno šire prihvaćen naziv alkoholizam, je bolest koja uključuje sljedećih šest simptoma, a to su:

1. žudnja – snažna želja ili hitna potreba za pićem,

2. gubitak kontrole – nemogućnost prestanka pijenja jednom kad se s njime započelo,

3. fizička ovisnost – nakon prestanka pijenja javlja se pojačano znojenje, tremor (drhtanje), tjeskoba, mučnina i drugi poremećaji,

4. tolerancija – potreba za pijenjem sve većih količina alkohola da bi se postiglo odgovarajuće stanje, (učinak) u organizmu, koje se prije postizalo unosom manjih količina alkohola.

5. Zanemarivanje obitelji, radnih i drugih obveza i interesa

6. Nastavak pijenja unatoč spoznaji o njegovoj štetnosti

Alkoholizam jest bolest ovisnosti u koju spadaju i druge vrste ovisnosti, primjerice, o drogama, pušenju duhana ili o slatkišima i dr. Žudnja koju alkoholičari osjećaju za alkoholom može biti vrlo jaka kao i potreba za hranom ili vodom.

Alkoholičar će nastaviti piti usprkos ozbiljnim obiteljskim i zdravstvenim problemima, kao i problemima sa zakonom, te postojanju drugih bolesti i oboljenja. Alkoholizam je kronična bolest, a rizik za njegov razvoj uključuje i postojanje genetske predispozicije kao i način i stil življenja.

Istraživanja koja se posljednjih petnaestak godina provode, pokušavaju naći genetsku osnovu u nastanku alkoholizma, no još uvijek se sa sigurnošću ne može reći da je alkoholizam nasljedna bolest. Poznato je da u obiteljima gdje postoji alkoholizam, postoji veći rizik nastanka alkoholizma u potomaka. Geni koje osoba nasljeđuje djelomično objašnjavaju tu teoriju, no ne smije se zaboraviti činjenica da u razvoju i nastanku ovisnosti o alkoholu veliku ulogu ima i životni stil, te kulturološke značajke i običaji pijenja alkoholnih pića.

Sredina u kojoj čovjek živi i radi, stres kojemu je izložen, te dostupnost alkoholnih pića, također utječu na pojačani rizik nastanka alkoholizma. No, upamtimo jedno – rizik nije predodređen niti je sudbonosan. Ako je tko od članova obitelji alkoholičar, tj. ovisnik o alkoholu, ne znači da će dijete roditelja alkoholičara postati kasnije u životu alkoholičar. Neke osobe postanu alkoholičari iako im nitko u obitelji ne pije ili nije pio. Ako kod vas postoje rizici za nastanak alkoholizma, morate sami poduzeti sve kako biste se zaštitili od eventualnog nastanka alkoholizma.

To je jedno od najčešćih pitanja koja se postavljaju, a odgovor sam po sebi nije tako jednostavan. Može se reći da je alkoholizam izlječiv, misleći pri tome na uvjet da ovisnik o alkoholu uspostavi trajnu apstinenciju od alkohola (trajno nepijenje). Naime, gubitak kontrole pijenja u ovisne osobe je konačan, tj. ovisnik o alkoholu, bez obzira na uspostavljenu apstinenciju i njeno daljnje trajanje, više nikada ne može ponovo kontrolirano piti.

Ukoliko počne ponovo piti, bez obzira na duljinu prethodne apstinencije, vrlo brzo dolazi u prijašnje stanje ovisnosti (recidiv).

Ovisnost o alkoholu se može i mora liječiti. Liječenje se provodi uz primjenu kompleksnog (sveobuhvatnog) sociomedicinskog modela tretmana, koji obuhvaća provođenje individualne i grupne psihoterapije, obiteljsku terapiju, (obiteljske inter-vencije), kao i primjenu medikamenata, te redovite odlaske u klub liječenih alkoholičara.

Program se provodi u posebnim institucijama, putem bolničkog ili izvanbolničkog tretmana, koji traje do mjesec dana, a nastavlja se daljnjim tretmanom u rehabilitacijskom programu kluba liječenih alko-holičara tijekom sljedećih pet godina. Uz podršku članova obitelji i sredine u kojoj žive, te prihvaćanje i sudjelovanje u svome liječenju, mnogi mogu prestati piti i ponovno izgraditi novi i sretniji život.

Pri započinjanju apstinencije primjenjuju se sredstva za smirenje (sedativi), koja  sprječavaju razvoj simptoma ustezanja (napetost, pojačano znojenje, eventualno drhtanje – tremor), koje nastaje prekidom pijenja alkohola. Pri uzimanju ovih lijekova treba biti oprezan i uzimati ih samo uz nadzor liječnika. Uzimaju se kraće vrijeme, jer mogu, ako se uzimaju nekontrolirano, dovesti do navikavanja odnosno do stvaranja ovisnosti o sedativima.

Danas se u svijetu, pri odluci o apstinenciji, uzimaju lijekovi koji ublažavaju, smanjuju želju za pijenjem, kao što su naltrekson, akamprosat i drugi. Upotreba antidepresiva u samom početku liječenja  je također indicirana, jer  svojim djelovanjem stabiliziraju opće psihičko stanje bolesnika, a time utječu i na odluku o apstinenciji.

Kod nas se, već više desetljeća, u liječenju ovisnosti o alkoholu primjenjuje disulfiram (antabus, tetidis, esperal). To nije lijek u pravom smislu riječi, već sredstvo koje pomaže alkoholičaru, koji je prihvatio apstinenciju kao sastavni dio svog novog načina života, da održava apstinenciju na osnovi straha od neželjenih posljedica ako se uz disulfiram uzima alkohol. Naime, pri unosu alkohola, na već uzeti disulfiram, kod takve se osobe stvaraju neželjeni efekti (učinci), na primjer, pojačano znojenje, osjećaj topline, osjećaj gušenja, pritisak u prsima, povišeni krvni tlak, ubrzani rad srca, glavobolja, mučnina, povraćanje, a u nekim slučajevima može nastupiti i smrt.

Treba naglasiti da kad je riječ o uzimanju disulfirama, svaka osoba samostalno donosi odluku o njegovom uzimanju  i ne može ju se prisiliti na to, ili da joj se, bez njenog znanja, on daje na neki drugi način.

No, nema čarobnog ni tako efikasnog lijeka koji će prekinuti pijenje bez odluke svakog pojedinca, koji treba sam odlučiti o prestanku pijenja. Jednako tako, svatko treba čvrsto odlučiti hoće li započeti provoditi kompleksni socioterapijski program liječenja.

Daljnja će istraživanja, na osnovi novih neurogenetskih i neurobioloških spoznaja vezanih uz razvoj alkoholizma, pridonijeti i pronalaženju novih lijekova koji će olakšati proces liječenja alkoholizma i ovisnosti o alkoholu, koji traje dugo, do kraja života.

Postoji znatan uspjeh u liječenju alkoholizma, a o učinkovitosti liječenja govori se tek nakon uspostave i održavanja apstinencije. Uspjeh u liječenju alko-holizma je zajamčen ukoliko se osoba, koja je prihvatila liječenje, u potpunosti pridržava plana i programa liječenja. Apstinencija (nepijenje alkohola) nije dovoljna sama po sebi i ona nije cilj liječenja, nego uz apstinenciju treba mijenjati samoga sebe, odnosno mijenjati dosadašnji način života, jer mijenjajući stil življenja, mijenja se i njegov stav prema pijenju. To je dugotrajan proces u kojemu su recidivi – ponovno vraćanje pijenju – mogući i mogu se očekivati. Neke osobe nakon što započnu apstinenciju, održavaju je tijekom cijelog života, a neke apstiniraju i duže razdoblje, no apstinenciju katkad prekidaju kraćim ili relativno dužim pijenjem. Neki ne ustraju u odluci o prestanku pijenja. No svima treba pružiti  šansu, uz napomenu, kako to mora biti njihova osobna odluka.

Sigurno je jedno, da osoba, koja duže vrijeme apstinira, ima veću vjerojatnost da će uspostaviti i održavati dugotrajnu apstinenciju do kraja života, što je i cilj samog liječenja.

U liječenje treba uključiti cijelu obitelj, što posredno što neposredno, a pozornost treba usmjeriti na uspostavu novih bračnih i drugih interpersonalnih odnosa, uz započinjanje novog i kvalitetnijeg obiteljskog života.

Odgovor bi bio niječan, jer je ovisnost o alkoholu samo jedan oblik kompleksnog područja alkoholom uzrokovanih problema. Naime, ovdje treba istaknuti tzv. zlouporabu alkohola ili štetno uzimanje alkohola. To su oni problemi koji se susreću u osoba koje po količinskom pijenju alkohola ne pripadaju krugu umjerenih potrošača. Oni, zapravo, piju veće količine alkohola duže razdoblje, uza sva očekivanja štetnog djelovanja prekomjernog pijenja alkohola, pri čemu nastaju obiteljski i zdravstveni problemi, ali i problemi koji negativno utječu i na širu društvenu zajednicu, kao što su češći prekršaji u prometu (vožnja u alkoholiziranom stanju) ili sukobi s policijom (remećenje javnog reda i mira). Takve osobe, za razliku od ovisnika o alkoholu, mogu kontrolirati svoje pijenje i prilikom prestanka pijenja ne osjećaju posljedice ustezanja od alkohola. Takvim osobama treba pružiti stručnu pomoć, koja bi smanjila njihovo pijenje, uz provedbu edukacijskog postupka kao i stvaranja kritičnijeg stava prema takvom načinu pijenja. Pojedinci koji zloupotrebljavaju alkohol najčešće postaju uskoro i ovisnici o alkoholu.

Poznato je da unos alkohola u količini od 18-20 g za muškarca i oko 15 g za žene  ne ostavlja izravne toksične posljedice na zdravlje, jer je to količina alkohola koju jetra bez poteškoća razgradi. No prekomjerno uzimanje alkohola duže vrijeme uzrokuje niz zdravstvenih poteškoća.

Sve posljedice u vezi s pijenjem alkohola koje utječu na zdravlje ljudi možemo podijeliti na dvije skupine.

U prvoj skupini su poteškoće koje nastaju odmah nakon pijenja alkohola  (akutno opito stanje)

U slici akutnog opitog stanja dominiraju promjene u ponašanju pojedinca, koje su izravno vezane uz koncentraciju unesenog alkohola. Tako pri manjoj koncentraciji alkohola (do 1,5 promila alkohola) dominira slika razdražljivosti, povišenog raspoloženja, pričljivost, slobodnije ponašanje.

Rastom koncentracije alkohola u krvi mijenja se stanje svijesti, od pospanosti do dubokog sna i kome, a iznad 5 promila može doći i do smrti.

Zlouporaba alkohola i ovisnost o alkoholu se javljaju neovisno o spolu, rasi ili nacionalnoj pripadnosti. Općenito gledano, veći je broj muškaraca s alkoholom uzrokovanim problemima nego što je to slučaj kod žena. Problemi vezani uz prekomjerno pijenje alkohola najčešće se javljaju u adolescentnoj dobi, kao i u mlađih odraslih osoba (između 18. i 28. godine). Najmanje problema javlja se u starijoj dobi (iznad 65 godina), iako zadnji pokazatelji o pojavnosti alkoholizma govore o nešto češćem alkoholizmu starije dobi u odnosu prema podacima od prije dvadesetak godina. Poznato je da osobe koje vrlo rano počnu piti alkohol (već s 14 godina i mlađi), imaju visok rizik nastanka alkoholizma, odnosno alkoholom uzrokovanih problema.

Pročitajte sljedeća pitanja i nakon što odgovorite na njih, saznat ćete imate li vi ili netko od vaših bližnjih probleme s alkoholom.

  1. Jeste li ikad pomislili da biste trebali sasvim prestati s pijenjem alkoholnih pića?
  2. Uznemiri li vas kritika ili predbacivanje ljudi oko vas u vezi s vašim pijenjem?
  3. Jesu li vas drugi kritizirali zbog pijenja?
  4. Jeste li ikad do sada posegnuli rano ujutro za alkoholom zato da biste smanjili svoju napetost, nelagodu ili da biste se osjećali bolje i svježije?

 Jedan potvrdan odgovor na ponuđena pitanja upućuje na moguće probleme vezane uz alkoholno pijenje. Više od jednog potvrdnog odgovora govori o prisutnosti problema vezanih uz pijenje alkohola. Tada je važno otići liječniku, kako biste se dogovorili o potrebi daljnje pomoći, odnosno da biste potvrdili dijagnostičku nedoumicu.

Kad je riječ o ovome pitanju, odgovor ovisi o mnogim čimbenicima. Ako je osobi dijagnosticirana ovisnost o alkoholu, takvoj osobi je sam prestanak pijenja problematičan i prate ga simptomi iz sustava ustezanja (simptomi ustezanja: pojačano znojenje, drhtanje, uznemirenost, napetost).

Takve osobe izgubile su mogućnost kontrole pijenja. Jedini je put oporavka od alkoholizma apstinencija – potpuni prestanak pijenja.

One osobe koje su iskusile probleme vezane uz prekomjerno konzumiranje alkohola, ali nisu ovisnici o alkoholu, morali bi kontrolirati svoje pijenje u smislu smanjenja količine alkohola. Ako to nisu u stanju učiniti, moraju i oni prestati piti.

To je uvijek jedan od najtežih postupaka. Alkoholičara se ne može prisiliti da potraži pomoć, osim u određenim okolnostima, kao što je nasilno ponašanje, što pritom zahtijeva intervenciju policije i pokretanje sudske mjere za liječenje, odnosno kada je potrebna hitna medicinska pomoć, ako se radi o akutnim intoksikacijama – akutno pijano stanje. No, ne smije se čekati da takva osoba dosegne potpuni socijalni pad. Predlažemo sljedeće  korake:

  1. Prestati skrivati problem alkoholizma i negirati ga.

Naime, vrlo često, što je gotovo pravilo, pokušava se, barem u početku, problem alkoholom uzrokovanih poremećaja (najčešće se to očituje poremećajem funkcioniranja u obitelji) prikrivati ili ga se čak i negira pred drugim osobama iz okružja (prijatelji, primarna obitelj i drugi). Važno je prestati zataškavati probleme kako bi alkoholičar počeo uočavati posljedice svog prekomjernog i nekontroliranog pijenja.

  1. Pravodobno odabrati trenutak i započeti intervenciju.

Najbolje je započeti razgovor s alkoholičarom odmah nakon pojave nekog alkoholom uzrokovanog problema, kao što je ozbiljna obiteljska svađa ili neki neposredni zdravstveni razlog dolaska u bolnicu i slično. Izaberite vrijeme kad je vaš član obitelji trijezan, kad ste oboje donekle smireni i kada možete započeti razgovor nasamo.

  1. Budite određeni i izravni.

Recite članu obitelji da ste zabrinuti zbog njegova pijenja. Spomenite primjere zbog kojih je pijenje uzrokovalo probleme. Navedite i primjer eventualnog incidenta koji se dogodio. Objasnite kako se osjećate i kako vi gledate na taj problem. Inzistirajte na tome da više ne možete podnositi njegovo pijenje i da ćete učiniti sve kako biste sačuvali sebe i ostale

Povremeno pijenje za odrasle osobe i to za muškarce 1-2 pića na dan, odnosno 1 piće na dan za žene, ne ostavlja izravnih toksičnih posljedica na zdravlje.   Što je standardno piće? Standardno piće sadrži otprilike 14 grama čistog alkohola. Na slici 1. je prikazan približan odnos različitih standardnih vrsta alkoholnih pića s jednakom količinom alkohola. Slika 1. Neke osobe uopće ne bi smjele piti –        Trudnicama se zabranjuje pijenje jer svaki unos alkohola može direktno oštetiti  plod u razvoju. –        Ne bi smjele piti ni osobe koje namjeravaju upravljati motornim vozilom. –        Ne preporučuje se pijenje alkoholnih pića ni osobama čiji rad zahtijeva primjenu određenih, posebno naučenih vještina, osobe koje rade na visini i slično. –        Svi koji uzimaju određene lijekove, kao što su psihofarmaci i slični lijekovi. –        Osobe kojima bi se unosom alkohola pogoršalo osnovno zdravstveno stanje. –        Liječeni alkoholičari. –        Adolescenti (mlađi od 18 godina).

Pijenje alkohola tijekom trudnoće je zabranjeno, zato što svaka količina alkohola može direktno negativno utjecati na razvoj ploda. Kod trudnica koje su pile alkohol tijekom trudnoće, nastaje oštećenje ploda koje se naziva fetalni alkoholni sindrom. Bebe s tim sindromom su u principu smanjene tjelesne težine, slabijeg duševnog i tjelesnog razvoja, uz mogućnost stvaranja nakaznosti (mikrocefalija, deformacija usana, uške, vjeđa i druga oštećenja).

Učinci alkohola variraju ovisno o dobi. U starijih osoba pijenje alkohola može uzrokovati razvoj smanjenih reakcija, slabiji sluh, kao i smanjenu toleranciju na unos alkohola, što može stvoriti povećani rizik za nastanak većeg broja ozljeda, prometnih nezgoda i drugih nezgoda Također, u takvih osoba miješanje alkohola i lijekova koje oni uzimaju, može dovesti do direktnih organskih oštećenja i novih zdravstvenih poteškoća.

Starije osobe moraju ograničiti uzimanje alkohola na praktički samo jedno piće na dan.

Fiziologija alkohola u žena je nešto drugačija nego u muškaraca. Žene zato brže osjećaju tegobe nastale prekomjernim pijenjem u odnosu na muškarce, pa ista količina alkohola različito djeluje na muškarca, u usporedbi s istom količinom alkohola u žena. To je stoga što tijelo žene sadrži manje vode a više masti od muškog organizma. S obzirom na to da se alkohol miješa s tjelesnim tekućinama i vodom u organizmu, uzeta količina alkohola postaje više koncentrirana u ženinu tijelu u odnosu na muškarčevo tijelo. Stoga su preporučene granice pijenja u žena niže nego u muškaraca. U žena prije nastaje ovisnost o alkoholu, brže nastaju tjelesne komplikacije prouzročene alkoholizmom

To je vrlo osjetljivo pitanje. Naime, svjedoci smo danas vrlo čestih informacija o rezultatima različitih ispitivanja o utjecaju alkohola na zdravlje ljudi, pri čemu se ističe da alkohol pozitivno utječe na sprječavanje različitih srčanožilnih oboljenja. Ti mogući pozitivni učinci posebno se odnose na muškarce srednje dobi. Smanjeni rizik za srčana oboljenja odnosi se na pijenje jednog pića svaki drugi dan, uz vrlo malo, dodatno smanjeni rizik kod pijenja više od jednog ili dva pića na dan, što međutim može dovesti do nastanka ozbiljnih komplikacija (mozak). No ne smijemo se zavaravati činjenicom da pritom treba jasno reći, kako je potrebna svakodnevna kontrola unosa alkohola. Inače, sve iznad navedenih granica znači štetnu uporabu, uz izravno štetno djelovanjem alkoholnih pića na rad srca, efikasnost krvnih žila, razvoj nastanka povišenog krvnog tlaka, moždanog udara, kao i nastanka oštećenja jetre s cirozom.

Odgovor bi najvjerojatnije bio da treba, jer praktički više od 150 lijekova ima štetnu interakciju s alkoholom. Te interakcije mogu biti u obliku povećanog rizika za nastanak raznih oštećenja zdravlja, pa i eventualnih smrtnih rizika. Posebna interakcija alkohola vezana je uz uzimanje anti-depresiva, sedativa, antipsihotika, te antihistaminika, što može izrazito loše utjecati na zdravlje. Ne preporučuje se pijenje alkohola ako se uzimaju antihipertenzivi, kao i antidijabetici. Stoga se uvijek treba informirati o štetnosti kombinacije alkohola i lijekova.