Životopis
Vesna Golik-Gruber, rođena je 4. travnja 1950. godine u Moravicama, u Gorskom kotaru, u građanskoj obitelji Nade i Matije Golika. Udana je i majka dvoje djece.
Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Petrinji, a diplomirala je 1975. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Specijalistički staž iz psihijatrije odradila je od 1980. do 1983. godine u Klinici za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti KB „Sestre milosrdnice” u Zagrebu.
Neposredno nakon završetka studija obavila je pripravnički staž u Glini, Petrinji i Sisku, a potom se zaposlila na radnom mjestu liječnika medicine rada u Mesnoj industriji „Gavrilović“ u Petrinji. Uključila se u rad kluba liječenih alkoholičara, što je pobudilo njeno zanimanje za problematiku izazvanu pijenjem alkohola.
Želeći specijalizirati psihijatriju, zaposlila se 1977. godine na radnom mjestu liječnika-sekundarca u Službi za psihijatriju u Bolnici Petrinja, gdje je nastavlja raditi po završetku specijalizacije 1983. godine. Reorganizacijom Službe za psihijatriju 1984. godine, osnovan je Odjel za alkoholizam s Dnevnom bolnicom i povjerena joj je funkcija šefa Odjela.
Na Odjelu su se liječili bolesnici Sisačko-banijske regije, u to vrijeme tako zemljopisno i administrativno zaokruženog područja, stoga je djelovanje Odjela bilo regionalnog značenja.
Nakon otvaranja Odjela za alkoholizam kao zasebne organizacijske jedinice, počela je pratiti čimbenike koji utječu na liječenje i rehabilitaciju alkoholičara. Na preporuku svoga mentora prof.dr.sc. Branka Langa, istraživala je povezanost pojedinih parametara sa stupnjevima školske spreme. Magistarski rad pod naslovom „Utjecaj školske spreme na liječenje alkoholičara“ obranila je 1987. godine i time stekla akademski stupanj magistra znanosti.
Uz redoviti rad, posebnu je pozornost posvećivala organizaciji alkohološke službe na sisačko-banijskom području, koju je vodila. Radila je po načelima psihijatrije u zajednici, na promicanju i zaštiti duševnog zdravlja, provodeći sa svojim timom mnoštvo preventivnih aktivnosti u radnim organizacijama, školama i za građanstvo, uz organizaciju raznih sastanaka, tribina, seminara i sl. Tercijarnu prevenciju sustavno je provodila organiziranjem klubova liječenih alkoholičara. U Petrinji se iz jednog kluba liječenih alkoholičara razvilo njih šest, a inicirala je ili osnovala klubove u Sisku, Kostajnici i Glini. Do početka Domovinskoga rata na sisačko-banijskom području djelovalo je 16 klubova, okupljenih u Udruženju klubova liječenih alkoholičara na čijem je bila čelu.
Urednica je Biltena tiskanoga prigodom dvadesete godišnjice rada klubova liječenih alkoholičara u Petrinji (1969. – 1989.).
Dana 3. rujna 1991. godine, nakon napada JNA na Petrinju i granatiranja bolnice, organizirala je evakuaciju bolesnika iz već gotovo odsječene Petrinje u Psihijatrijsku bolnicu Popovača. Nakon desetak dana rada u Psihijatrijskoj bolnici u Popovači, iz Glavnog štaba saniteta Republike Hrvatske, Odjela za psihijatriju i psihologiju, dobila je zadatak organizacije i provođenja psihijatrijske zaštite pripadnika MUP-a i ZNG-a sisačko-banijske bojišnice u Psihijatrijskom dispanzeru Opće bolnice Sisak. Bila je izložena svakodnevnim neprijateljskim granatiranjima radeći na prvoj crti obrane, a k tome i putujući pod uzbunama iz Zagreba na posao u Sisak. Nakon što je i sama kao prognanik napustila Petrinju, proživljavala je sve strahote rata.
O iskustvima toga rada izvještavala je na Psihijatrijskom simpoziju „Ratna psihologija i psihijatrija“ u Varaždinskim toplicama, u lipnju 1992. godine. U srpnju 1992. godine zaposlila se na Odjelu za alkoholizam u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče.
Nakon godinu dana, na poziv prof.dr. Branka Langa, prešla je u Dnevnu bolnicu Klinike za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice” u Zagrebu, gdje je radila do umirovljenja, krajem 2014. godine.
Godine 2003. stječe titulu primarijusa, a 2007. godine titulu subspecijalista iz alkoholizma i drugih ovisnosti. Funkciju šefa Odjela parcijalne hospitalizacije u Klinici za psihijatriju KBC „Sestre milosrdnice” obnašala je od 2006. godine do umirovljenja.
Bila je sudski vještak na Županijskom sudu u Sisku.
Nakon prelaska u Kliniku za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti KB “Sestre milosrdnice” 1993. godine nastavila je, uz redoviti rad, izvaninstitucijske aktivnosti na području rehabilitacije alkoholičara, osobito u klubovima liječenih alkoholičara. Posebne napore ulagala je u poslijeratnu obnovu klubova, unapređivanje rada i povezivanje klubova te osnivanje Udruge klubova liječenih alkoholičara Zagreba 1994. godine, kojom je predsjedala do 1998. godine.
U cilju širenja jedinstvenog koncepta sveobuhvatnog liječenja i rehabilitacije alkoholičara prema načelima Zagrebačke alkohološke škole bavila se i nizom aktivnosti na području primarne prevencije. Surađivala je s centrima za socijalnu skrb, školama, radnim organizacijama. i drugim ustanovama. Bila je dopredsjednica Hrvatskog društva za suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti od 1997. do 2002. godine.
Od veljače 2003. do 2005. godine bila je članica Povjerenstva za prevenciju alkoholizma Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.
Zajedno sa suradnicima ulagala je stalne napore za povećanje broja klubova i stvaranje mreže klubova liječenih alkoholičara na cijelom području Republike Hrvatske što je dovelo do osnivanja Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara 2000. godine. Postala je predsjednica Saveza i tu je funkciju obnašala do 2004. godine. U tom je razdoblju postavila temelje rada HSKLA: Trijezni telefon 01 37 87 754 i dežurstvo iskusnih apstinenata u prostorijama Saveza, na Klinici za psihijatriju KB “Sestre milosrdnice, izrada i umnožavanje promidžbenih materijala, izrada adresara KLA HSKLA, karata klubova Zagreba i Hrvatske, postavljanje www stranice HSKLA, izrada kompjuterske baze podataka, izrada elektronskih prigodnih prezentacija i edukativni CD, održavanje edukacija (educirano je 196 stručnih djelatnika i 72 liječena alkoholičara), sastanaka stručnih djelatnika i supervizijskih sastanaka. Kontinuirano su održavane večeri pučke poezije, sportske igre, trijezni tramvaj za Valentinovo, Mandarina party, sudjelovanje u Danima udruga i druge aktivnosti. Osnovano je 46 novih klubova. HSKLA je postao važan čimbenik svih alkoholoških programa na razini Hrvatske i respektabilna društvena snaga. Ostvarena je i međunarodna suradnja (BiH, Slovenija).
Stalni napori za stvaranjem mreže klubova liječenih alkoholičara na cijelom području Republike Hrvatske doveli su 2000. godine do osnivanja Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara. Postala je predsjednica Saveza i tu je funkciju obnašala do 2004. godine. Ostvarila je i međunarodnu suradnju (BiH, Slovenija).
Godine 1995. pokrenula je tiskanje Alkohološkog glasnika, stručno-informativnog mjesečnika Zajednice zagrebačkih klubova, a kasnije i Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara. Alkohološki glasnik je uređivala do 2015. godine. Alkohološki glasnik je svojevrsni nastavak prijeratnog Al kluba koji je izlazio od 1964. do 1990. godine, a kojeg je uređivao prof.dr. Vladimir Hudolin.
Suradnja sa Službom za reproduktivno zdravlje Klinike za dječje bolesti u Zagrebu rezultirala je 1999. godine osmišljavanjem, stvaranjem i tiskanjem Zdravstveno-odgojnog priručnika Alkohol: Život je previše dragocjen da biste ga utopili, kojega je bila i recenzent.
Godine 2003. priredila je stručni priručnik za rad s alkoholičarima Zbornik stručnih radova Alkohološkog glasnika, ISNB 953-99124-0-7 (Savez) i ISBN 95-99122-0-2 (Zajednica), u kojem su tiskani stručni radovi objavljeni u dotadašnjim brojevima Alkohološkog glasnika. Tiskani Zbornik najbolje svjedoči o njenoj suradnji s brojnim stručnjacima različitih profila (117 autora) i o multidimenzionalnom pristupu alkohološkoj problematici, odnosno o radu u zajednici.
Iste godine jedna je od autora priručnika za srednjoškolce Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske Alkohol je vrlo opasna droga!
Godine 2005. urednica je zbirke izvornih svjedočanstava liječenih alkoholičara i njihovih obitelji Uhvaćena duga – za život bez alkohola, u izdanju Hrvatskog saveza KLA, ISBN 953-99124-1-5.
Koautorica je udžbenika Alkohologija, suvremene osnove za studente i praktičare, tiskanog 2002. godine, koji je uredio dr.sc. Vlatko Thaller (autori: Thaller, Vlatko; Buljan, Danijel; Golik-Gruber, Vesna; Marušić, Srđan).
Aktivno je sudjelovala na brojnim kongresima, simpozijima i stručnim sastancima, što je vidljivo iz četrdesetak znanstvenih i stručnih radova u indeksiranim časopisima, petnaestak nastavnih tekstova i tridesetak kongresnih priopćenja.
Cijeli svoj radni vijek, a i po umirovljenju, bila je stručni djelatnik u klubovima liječenih alkoholičara (Petrinja, Remetinec, Remetinec Gaj, Centar Stara Tkalča). To ju je ispunjavalo posebnim zadovoljstvom i potvrđivalo njezino čvrsto uvjerenje da su klubovi nezaobilazni u liječenju alkoholizma i da se bez rada u klubu ne može postići sveobuhvatnost alkohološkog pristupa.